Kada postoji opasnost da služba koju obavljamo postane plosnata, kada se krećemo poput labirinta, u krutosti ili prosječnosti, kada se nađemo upleteni u mreže birokracije i „preživljavanja“, valja podići pogled i ponovno krenuti od Boga, dopustiti da nas prosvijetli njegova Riječ, kako bismo uvijek pronašli hrabrosti za novi početak. Istaknuo je to papa Franjo okupivši povodom Božića, kao svake godine, svoje najizravnije suradnike u Rimskoj kuriji, i temeljeći svoju čestitku na tri riječi – slušati, razlučivati, hodati – te na neologizmu „labirintirati“ koji postaje mjerilo za provjeru kako se služi evanđelju.

Marija, žena koja sluša na koljenima

Papa Franjo te riječi personificira s tri glavne osobe iz povijesti spasenja, odmah podsjećajući da je kolijevka svijeta u kojoj se ove godine rađa Isus okružena ranama vremena nasilja i rata, „epohalnih opasnosti“ među kojima su klimatske promjene, siromaštvo, patnja i glad.

Prvi lik koji utjelovljuje idealno ‘slušanje’ je Marija. Slušanje je uvijek početak hoda – rekao je Papa – sve dok se, poput Isusove majke, čini srcem; ona, koja se na anđelov navještaj uključuje s raspoloživošću pred Bogom koji ju je izabrao, sluša „na koljenima” – kazao je te istaknuo: „Slušati ‘na koljenima’ najbolji je način da se uistinu sluša, jer to znači da nismo pred drugim u poziciji nekoga tko misli da već sve zna, nekoga tko je već protumačio stvari prije nego što ih je čuo, ili nekoga tko gleda iz visine (…) Jedno je jednostavno čuti, a drugo je slušati, što također znači ‘prihvatiti u nutrini’“.

Ta vrsta slušanja – nastavio je rimski biskup – zna napraviti unutarnji prostor za riječi drugoga, izbjegavajući da postanemo poput grabežljivih vukova koji nastoje odmah proždrijeti riječi drugoga, zapravo ih ne slušajući i odmah ih obasipajući svojim dojmovima i sudovima. Naprotiv, da bismo slušali jedni druge, potrebna je unutarnja tišina, ali i prostor tišine između slušanja i odgovaranja. Najprije se sluša, zatim se u tišini prihvaća, razmišlja, tumači i tek potom možemo dati odgovor. Sve se to uči u molitvi i tišini kontemplacije – napomenuo je Papa te istaknuo – Stoga je hitno potrebno obnoviti kontemplativni duh, koji nam omogućuje da svaki dan iznova otkrivamo da smo čuvari dobra koje očovječuje, koji nam pomaže živjeti novi život.

Ivan Krstitelj, ponizno razlučivanje

Simbolički lik druge riječi, „razlučivati“, za papu Franju je Ivan Krstitelj. Podsjetio je da kada Isus započinje svoju službu, njegov prethodnik doživljava dramatičnu krizu vjere jer se očekivani Mesija ne čini moćnim i dominantnim Bogom kakvog je zamišljao. Krstitelj stoga iz zatvora šalje učenike da pitaju Isusa je li on spasitelj; odnosno pokušava razumjeti, razlučiti.

„Za nas je važno razlučivanje, ta umjetnost duhovnog života koja nas lišava uvjerenja da već sve znamo, opasnosti da mislimo da je dovoljno primijeniti pravila, iskušenja da nastavimo, čak i u životu kurije, jednostavno s ponavljanjem obrazaca, ne obazirući se na to da nas Božje otajstvo uvijek nadilazi i da život ljudi i stvarnost koja nas okružuje jesu i uvijek ostaju iznad idejā i teorijā“.

Tri mudraca, hoditi vođeni Bogom i izvan labirinta

Kao treći primjer za treći glagol „hodati“, papa Franjo je dao Tri mudraca. Radost evanđelja, kada ga istinski prihvatimo, pokreće u nama  pokret nasljedovanja – primijetio je Papa – potičući pravi egzodus iz nas samih. Tu dolazi do izražaja opasnost i napast „labirintiranja“, onog lutanja u krugu – kako je rekao – unutar naših ograda i strahova koji štete službi koju smo pozvani pružiti Crkvi i cijelom svijetu.

„Zbog toga, kada služba koju obavljamo riskira da postane plosnata, da ‘labirintiramo’ u krutosti ili prosječnosti, kada se nađemo upleteni u mreže birokracije i ‘preživljavanja’, sjetimo se podići pogled, ponovno krenuti od Boga, dopustiti da nas obasja njegova Riječ, kako bismo uvijek našli hrabrosti za započeti iznova. I nemojmo zaboraviti da se iz labirinta može izići samo ‘odozgo’“.