„Lijepo je njegovati jedinstvo obogaćeno različitostima, koje ne podliježe napasti homologizirajuće jednolikosti. Ovo potonje je uvijek loše, nije od dobrog duha“, naglasio je papa Franjo na audijenciji u kojoj je primio članove Pravoslavno-katoličke mješovite radne skupine „Sveti Irenej“, koja se prvi put sastala u Rimu na Institutu za ekumenske studije Angelicuma, na godišnjem radnom sastanku. Skupina, osnovana 2004. godine, okuplja stručnjake iz različitih Crkava i različitih zemalja, koji žele zajedno moliti i proučavati jedinstvo.

Papa je istaknuo važnost susretanja koje ima cilj razumjeti „kako razlike prisutne u našim tradicijama, umjesto da potiču suprotstavljanja, mogu postati legitimne prilike za izražavanje zajedničke apostolske vjere“. Važno je, dodao je, zajedno tražiti načine na koje se različite tradicije mogu međusobno obogatiti, a da pritom ne gube svoj identitet.

Najavio je potom da će svetog Ireneja Lionskog proglasiti crkvenim naučiteljem s naslovom „Doctor unitatis“ rekavši za njega da je bio veliki duhovni i teološki most između istočnih i zapadnih kršćana“. Njegovo ime, Irenej, sadrži u sebi riječ mir.

Znamo da Gospodinov mir nije mir „o kojem se može pregovarati“, plod dogovora u cilju zaštite interesa, već mir koji pomiruje, koji ponovno povezuje u jedinstvo. To je Isusov mir. Dragi prijatelji, poručio je Papa okupljenima, i vi uz Božju pomoć radite na rušenju zidova koji dijele i gradite mostove zajedništva.

U nastavku se Papa osvrnuo na duboki odnos između primata i sinodalnosti. „Kroz konstruktivno strpljenje u dijalogu, posebno s pravoslavnim Crkvama, bolje razumijemo da primat i sinodalnost u Crkvi nisu dva međusobno suprotstavljena načela koja treba držati u ravnoteži, već dvije stvarnosti koje se međusobno oblikuju i uzajamno podupiru u službi zajedništva. Kao što primat pretpostavlja vršenje sinodalnosti, tako i sinodalnost uključuje vršenje primata“, rekao je Papa.

U tom se smislu referirao na ono što je napisalo Međunarodno teološko povjerenstvo, objasnivši da se sinodalnost u Katoličkoj crkvi, u širem smislu, može shvatiti kao artikulacija tri dimenzije: „svi“, „neki“ i „jedna“. Naime, „sinodalnost podrazumijeva ostvarivanje sensus fidei universitas fidelium (svi), službu vođenja zbora biskupâ, svaki sa svojim prezbiterijem (neki) i službu jedinstva biskupa i Pape (jedan)“.

U toj viziji, služba je primata svojstvena sinodalnoj dinamici, kao što su joj svojstveni i aspekt zajednice koji uključuje cijeli Božji narod i kolegijalna dimenzija koja se odnosi na vršenje biskupske službe. Zato se plodan pristup primatu u teološkim i ekumenskim dijalozima može temeljiti samo na promišljanju sinodalnosti: nema drugog puta.

Papa zato ponavlja svoje uvjerenje da će „u jednoj sinodalnoj Crkvi i vršenje petrovskog prvenstva također moći biti bolje rasvijetljeno“. Uvjeren je da će sinodalni hod koji će za nekoliko dana započeti u svim katoličkim biskupijama biti prilika za produbljivanje tog važnog aspekta zajedno s drugim kršćanima.