Sjeme posijano prije desetak godina, kad je Vijeće kardinala preporučilo osnivanje ovog tijela, donosi plodove, kao što vidimo. Kako bismo se mudro i hrabro suočili s izazovima današnjice, važno je na trenutak zastati i razmisliti o prošlosti. Tijekom posljednjeg desetljeća svi smo naučili mnogo, uključujući i mene!, rekao je Papa na početku svog obraćanja.

Spolno zlostavljanje maloljetnika od strane svećenstva i loše suočavanje crkvenih vođa s tim problemom jedan je od najvećih izazova za Crkvu u našem vremenu. Mnogi od vas posvetili su život ovom cilju. Ratovi, glad i ravnodušnost prema patnji drugih užasni su problemi u našem svijetu, stvarnost je to čiji se vapaj uzdiže do neba. Ipak, kriza spolnog zlostavljanja posebno je ozbiljna za Crkvu, jer podriva njezinu sposobnost da u potpunosti prihvati i svjedoči Božju oslobađajuću prisutnost. Nesposobnost da se ispravno djeluje kako bi se zaustavilo ovo zlo i pomoglo njegovim žrtvama nagrdila je naše svjedočenje o Božjoj ljubavi. U Confiteoru molimo oproštenje ne samo za zlo koje smo učinili, već i za dobro koje smo propustili učiniti. Može nam se lako dogoditi da zaboravimo grijehe propusta, jer se na neki način čine manje stvarnima. No, oni su zapravo vrlo stvarni i štete zajednici jednako kao i drugi, ako ne i više, upozorio je Papa dodavši da „nečinjenje onoga što smo trebali učiniti mnoge je sablažnjavalo“ i da se „posljednjih godina svijest o ovom problemu proširila na cijelu kršćansku zajednicu.“

Nitko danas ne može iskreno tvrditi da nije pogođen stvarnošću spolnog zlostavljanja u Crkvi. U svom radu na rješavanju tog višeslojnog problema, Papa je zamolio članove Povjerenstva da imaju na umu sljedeća tri načela.

Kao prvo, rekao je Sveti Otac, tamo gdje je učinjena šteta ljudskim životima, pozvani smo imati na umu Božju stvaralačku snagu da iz očaja izvede nadu i iz smrti život. Užasan osjećaj gubitka koji mnogi doživljavaju kao posljedicu zlostavljanja ponekad se može činiti preteškim teretom za nositi. Crkveni vođe, koji dijele osjećaj srama zbog svog nečinjenja, izgubili su na vjerodostojnosti, a učinjena je šteta i samoj našoj sposobnosti propovijedanja evanđelja, upozorio je Papa te odmah dodao: Ali Gospodin, koji u svako doba donosi novo rođenje, može vratiti život suhim kostima (usp. Ez 37,6). Stoga, i kad je put kojim valja ići mukotrpan i zahtjevan, pozivam vas da ne stanete; nastavite pružati ruku, nastavite pokušavati uliti povjerenje onima koje susrećete i koji s vama dijele ovaj zajednički cilj. Nemojte se obeshrabriti kada vam se čini da se malo toga mijenja na bolje. Ustrajte i samo naprijed!, pozvao je Papa članove Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika koje je 5. svibnja primio u audijenciju.

Kao drugo, nastavio je Papa, spolno zlostavljanje otvorilo je mnoge rane u našem svijetu, ne samo u Crkvi. Mnoge žrtve i dalje pate od posljedica zlostavljanja koje se dogodilo prije mnogo godina, no i dalje stvara prepreke i pukotine u njihovim životima. Posljedice zlostavljanja osjećaju se u odnosima među supruzima, u odnosu između roditelja i djece, između braće i sestara, s prijateljima i kolegama. Zajednice su traumatizirane; podmukla priroda zlostavljanja ostavlja pustoš i podjele u srcima ljudi i njihovim odnosima, istaknuo je Papa.

Ali našemu životu nije suđeno da ostane podijeljen. Ono što je slomljeno ne smije ostati slomljeno. Iz svijeta koji je izišao iz Božjih ruku učimo da je svaki dio našega života međusobno povezan, a život vjere povezuje ovaj svijet s budućim. Sve je povezano. Poslanje koje je Isus primio od svog Oca jest osigurati da ništa i nitko ne bude izgubljen (usp. Iv 6, 39). Tamo, dakle, gdje je život slomljen, tražim od vas da pomognete ponovno sastaviti dijelove, u nadi da se ono što je slomljeno može popraviti.

Kao treće, na kraju, potičem vas da njegujete pristup koji odražava poštivanje i dobrotu samog Boga, rekao je Papa te citirao američku pjesnikinju i aktivisticu Mayu Angelouu koja je napisala: „Naučila sam da će ljudi zaboraviti što ste rekli, ljudi će zaboraviti što ste učinili, ali ljudi nikada neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas“. Budite dakle nježni u svojim postupcima, noseći bremena jedni drugih (usp. Gal 6, 1-2), bez kukanja, nego misleći na to da će ovaj trenutak zadovoljštine za Crkvu ustupiti mjesto drugom trenutku u povijesti spasenja. Živi Bog nije iscrpio svoje izvore milosti i blagoslova! Ne zaboravimo da su rane zadobivene u muci ostale na tijelu uskrslog Krista, ne više kao izvor patnje ili sramote, već kao znakovi milosrđa i preobrazbe, rekao je Papa.

Kucnuo je čas da se popravi šteta nanesena prethodnim generacijama i onima koji i dalje pate. Ovo uskrsno vrijeme znak je da nam se sprema novo vrijeme, novo proljeće, oplođeno radom i suzama koje dijelimo s patnicima. Zato je važno da nikada ne prestanemo ići naprijed.

Vi koristite svoja znanja i stručnost kako biste pomogli popraviti užasnu pošast u Crkvi radeći na pružanju pomoći raznim partikularnim Crkvama. Od redovnog života biskupije u njezinim župama i njezinu sjemeništu, do izobrazbe kateheta, učitelja i drugih pastoralnih djelatnika, važnost zaštite maloljetnika i ranjivih osoba mora biti pravilo za sve.

Načela poštivanja dostojanstva svih, dobrog vladanja i zdravog načina života moraju postati univerzalno pravilo, neovisno o kulturi ili gospodarskim i društvenim prilikama ljudi. Svi crkveni službenici moraju ga poštivati u načinu na koji služe vjernicima, a oni koji vode zajednicu moraju se prema njima odnositi s poštivanjem i dostojanstvom. Uostalom, kultura zaštite će se ukorijeniti samo ako postoji pastoralno obraćenje u tom pogledu među crkvenim vođama, rekao je Sveti Otac.

Ohrabren sam vašim planovima za rješavanje nejednakosti unutar Crkve kroz programe formacije i kroz pomoć žrtvama u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Nije, naime, pravedno da najrazvijenija područja svijeta imaju dobro oblikovane i dobro financirane programe zaštite, u kojima se žrtve i njihove obitelji poštuje, dok u drugim dijelovima svijeta žrtve pate u tišini, možda odbačene ili stigmatizirane kad pokušavaju javno istupiti i pričati o zlostavljanju koje su pretrpjeli. I ovdje Crkva mora nastojati biti modelom prihvaćanja i dobre prakse.

Moraju se nastaviti ulagati napori da se poboljšaju smjernice i standardi ponašanja klera i redovnika. Očekujem od vas da me obavještavate o tom zalaganju i da podnosite godišnje izvješće o tome što smatrate da funkcionira dobro a što ne, tako da se mogu unijeti odgovarajuće promjene, rekao je u svom obraćanju Papa.