Dočekali su ga članovi Rektorskoga zbora i rektorica Françoise Smets, a prije ulaska u dvoranu Papa se upisao u Knjigu časti.

Pismo studenata

Studenti su Svetomu Ocu predali pismo u kojemu iznose svoja razmišljanja o temama ekološke odgovornosti, o ulozi sveučilišta u poticanju svijesti i promjena te potrebi za novim kulturnim i duhovnim pristupom u rješavanju sadašnjih ekoloških i društvenih kriza. Pismo je rezultat zajedničkoga napora profesora, mladih istraživača i studenata koji su se okupili kako bi raspravljali o Papinoj enciklici Laudato si’ o brizi za naš zajednički dom. Usredotočili se na pet tema: filozofske i teološke korijene klimatske krize; ulogu emocija i predanosti; pitanje nejednakosti; položaj žena; te solidarnost u suočavanju s izvanrednom klimatskom situacijom.

Gledati budućnost s nadom

Papa Franjo je u svom govoru zahvalio studentima što su podijelili svoju zabrinutost za budućnost i pohvalio zanos i nadu u njihovoj želji za pravednošću i traženjem istine. Napomenuvši kako su ga među pitanjima kojima se bave posebno pogodila ona o budućnosti i tjeskobi, istaknuo je kako svi vidimo koliko je nasilno i bahato zlo koje uništava okoliš i ljude, a rat je njegov najokrutniji izraz; kao što su također korupcija i moderni oblici ropstva. Katkada ta zla kvare samu religiju, koja postaje instrument dominacije – rekao je Papa osuđujući svaku zloporabu vjere za dominaciju kao bogohulno iskrivljavanje Božje slike.

Suočen s tim zlima, potaknuo je studente da se nastave nadati i predano raditi za bolju budućnost. „Mi kršćani znamo da zlo nema posljednju riječ, da su mu, kako se kaže, dani odbrojani. Međutim, to ne umanjuje naše zauzimanje; naprotiv, povećava ga; nada je naša odgovornost“, istaknuo je papa Franjo.

Mi nismo gospodari stvorenoga svijeta

Osvrćući se na središnje pitanje postavljeno u pismu o odnosu između kršćanstva i ekologije, Papa je istaknuo tri stava koja treba njegovati. Prije svega, osvrnuo se na zahvalnost za naš zajednički dom koji nam je povjeren, čineći nas „ne gospodarima nego gostima i hodočasnicima na zemlji“.

„Drugi je stav poslanje, naša dužnost da štitimo i njegujemo stvoreno za dobro sviju, a posebno za buduće generacije. To je ekološki program Crkve, ali nijedan razvojni plan neće uspjeti ako u našoj svijesti ostanu arogancija, nasilje i rivalstvo. Središte je tog problema u ljudskom srcu. Odatle dolazi i dramatična hitnost ekološkog pitanja: iz arogantne ravnodušnosti moćnika, kojima je gospodarski interes uvijek na prvom mjestu. Ljepota dara zahtijeva našu odgovornost; mi smo gosti, a ne despoti“, rekao je papa te potaknuo mlade na zauzimanje za cjeloviti razvoj koji poštuje fizičku, moralnu, kulturnu i društvenu dimenziju ljudskog života. U tom je smislu upozorio na manipuliranje prirodom umjesto njezina njegovanja, ističući eugeniku, kibernetičke organizme i umjetnu inteligenciju.

Uloga žene u Crkvi

Papa Franjo se zatim osvrnuo na još jednu točku iz pisma studenata, na ulogu žene u Crkvi i društvu, koja se također odnosi na pitanje nasilja i nepravde, kao i na ideološke predrasude. „Tu se valja vratiti na pitanje tko je žena, tko je Crkva? Crkva je žena“, istaknuo je Papa te podsjetivši na značajnu ulogu žene u povijesti spasenja, osvrnuo se na bitnu narav žene u Crkvi i društvu te odbacio svaki pojam suparništva između muškaraca i žena. Naprotiv, potaknuo je na međusobno poštovanje i suradnju, ukorijenjenu u dostojanstvu i zajedničkoj ljudskosti.

„U Crkvi su muškarci i žene od početka pozvani ljubiti i biti ljubljeni. Ono što karakterizira žene, ono što je istinski ženstveno, nije uvjetovano konsenzusom ili ideologijama, kao što ni samo dostojanstvo nije zajamčeno zakonima napisanim na papiru, već izvornim zakonom upisanim u našem srcu“, naglasio je Sveti Otac.

Radimo da bismo živjeli; ne živimo da bismo radili

Papa Franjo se potom osvrnuo na akademsku formaciju studenata te ih potaknuo da njeguju svoj individualni stil učenja, imajući na umu da su dio zajednice, jer su obrazovanje i kultura zajednički napor.

Potaknuo je studente i na razmišljanje o vlastitim motivacijama te na studiranje s ciljem potpunijeg života, upozorivši da posao ne smije biti bit i kraj svega. „Ne bismo trebali živjeti da bismo radili; naprotiv, trebali bismo raditi da bismo živjeli“, upozorio je papa Franjo te ih na kraju podsjetio da ne trebaju studirati samo za osobnu korist, već kako bi služili općem dobru.

Istina nas oslobađa

Na kraju, Sveti je Otac potaknuo studente Katoličkoga sveučilišta u Louvainu da u svojem studiju uvijek traže i svjedoče istinu. „Istina nas oslobađa. Bez toga studij postaje studij postaje instrument moći, kontrole nad drugima; više ne služi nego dominira“, upozorio je papa Franjo.