Istina je prava novost.

Papa u Belgiji: „Europa treba Belgiju kako bi nastavila ići putem mira i bratstva među narodima“

Papa Franjo se u prvom službenom govoru po dolasku u Belgiju u petak, 28. rujna, u dvorcu Laeken obratio kralju Filipu, drugim predstavnicima državnih vlasti te civilnoga društva i Diplomatskog zbora, izvijestio je Vatican News.

U prvom govoru u Belgiji, „mostu“ prema Europi, papa Franjo je upozorio da „smo blizu gotovo svjetskog rata” i moli se da Stari kontinent stavi život na prvo mjesto. Oštro je osudio zlostavljanja maloljetnika u Crkvi.

Istaknuo je da Belgija nije teritorijalno velika država, ali su zbog njene specifične povijesti europski narodi, umorni i iscrpljeni nakon Drugoga svjetskog rata, upravo odande započeli ozbiljno putovanje pacifikacije, suradnje i integracije, gledajući na Belgiju kao na prirodno središte glavnih europskih institucija. „Belgija se pojavila gotovo kao sinteza Europe, idealno mjesto od kojega treba krenuti europska nova rekonstrukcija – fizička, moralna i duhovna“, podsjetio je papa Franjo te dodao: „Europa i dalje treba Belgiju da bi mogla nastaviti putem mira i bratstva među narodima koji je čine. Ova zemlja sve druge podsjeća da se – kada se na temelju najrazličitijih i najneodrživijih izgovora počinje ne poštivati granice i ugovore, a sili oružja prepustiti pravo na stvaranje zakona i rušenje postojećih – otvara Pandorina kutija, a svi vjetrovi počnu snažno puhati i tresti kuću, prijeteći da će je uništiti.“

„U tom smislu Belgija je, za sjećanje europskog kontinenta dragocjenija nego ikad, s obzirom da daje nepobitne argumente za razvoj stalne i pravovremene kulturne, društvene i političke akcije, hrabre i ujedno razborite, koja isključuje budućnost u kojoj nova ideja i praksa rata postaju moguća opcija – s katastrofalnim posljedicama“, kazao je Papa. Spominjući povijest, koju se prečesto ne sluša kao Učiteljicu života, Papa je iz Belgije pozvao Europu „da opet otkrije svoje pravo lice i ponovno investira u budućnost, otvarajući se životu i nadi, kako bi se porazili demografska zima i pakao rata“.

„Kako je u svom obraćanju naglasio Rimski prvosvećenik, Crkva uvijek naviješta Radosnu vijest koja može ispuniti srca radošću, djelima milosrđa i bezbrojnim svjedočanstvima ljubavi prema drugima te pokušava ponuditi konkretne znakove i dokaze ljubavi koja je pokreće. Međutim, s plodovima velike velikodušnosti i sjajne predanosti, ponekad se događaju i bolna protusvjedočanstva. Mislim ponajprije na dramatične događaje zlostavljanja djece, pošast s kojom se Crkva suočava odlučno i čvrsto, slušanjem i praćenjem ranjenih, uz provođenje široko rasprostranjenog programa prevencije u cijelom svijetu. Ali danas u Crkvi postoji taj zločin; Crkva se mora posramiti i moliti za oprost, nastojati riješiti ovu situaciju s kršćanskom poniznošću i ostvariti sve preduvjete da se to više nikada ne dogodi.“

Papa se sa žaljenjem osvrnuo i na fenomen prisilnih posvajanja”, koja su se događala i u Belgiji između pedesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su neudanim majkama oduzimana djeca. „Kao nasljednik apostola Petra, molim Gospodina da Crkva uvijek u sebi nalazi snagu za razjašnjavanje i suprotstavljanje dominantnoj kulturi, čak i kada ta kultura – manipulirajući – koristi vrijednosti koje proizlaze iz Evanđelja, ali donoseći neopravdane zaključke, s teškim posljedicama patnje i isključenosti“, istaknuo je papa Franjo.

Čelnike nacija je pozvao da, gledajući Belgiju i njenu povijest, znaju iz nje učiti i na taj način uštediti novac za svoje narode koji trpe beskrajne nesreće i bezbrojne smrti. „Molim i da vladari znaju kako preuzeti odgovornost, rizik i čast mira i znaju kako odvratiti rizik, sramotu i apsurd rata. Molim da se boje suda savjesti, suda povijesti i suda Božjega te da se obrate njihovi pogledi i srca, uvijek stavljajući zajedničko dobro na prvo mjesto“, poručio je Sveti Otac.

Papa Franjo u petak će se još susresti sa sveučilišnim profesorima na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, a za subotu 25. rujna dopodne najavljen je Papin susret s biskupima, svećenicima, đakonima, osobama posvećenog života, bogoslovima i pastoralnim djelatnicima u Bruxellesu.