Evanđelje nas stalno upućuje da Krista stavimo u središte svojega života i svojega poslanja. Vraća nas „prvoj ljubavi“. Ljubiti Krista znači ljubiti Crkvu, njegovo tijelo. Posvećeni se život rađa u Crkvi, raste s Crkvom i donosi plodove kao Crkva. U Crkvi, kako nas uči sveti Augustin, otkrivamo potpunoga Krista, istaknuo je Papa.

Gospodina valja tražiti u ustrajnom čitanju Svetoga pisma, na čijim stranicama odjekuju Krist i Crkva. Gospodina valja tražiti u liturgiji, posebno u euharistiji, vrhuncu kršćanskoga života, koja označava i ostvaruje jedinstvo Crkve u skladu ljubavi. Valja ga tražiti u učenju i redovnom pastoralu. Valja ga tražiti i u stvarnostima našega vremena, znajući da nam ništa ljudsko ne može biti strano i da, slobodni od svake svjetovnosti možemo jačati svijet kvascem Kraljevstva Božjega.

Međutim, traženje Boga pretpostavlja put duše, savjesti i ljubavi prema Gospodinu, u školi svetoga Augustina, napomenuo je papa Franjo te podsjetio na poticaj hiponskoga biskupa da se pronađemo u vlastitoj nutrini – odnosno „ne izlazi iz sebe, ulazi stalno u sebe; istina boravi u našoj nutrini“ – kako bi objasnio da nam tamo svjetlost unutarnjega Učitelja osvjetljava vremenite stvarnosti.

Papa je osim toga, napomenuo da se posvećeni život treba prilagoditi okolnostima vremena, te uputio regularne kanonike da se prilagode također različitim mjestima i kulturama u kojima su prisutni, uvijek u svjetlu evanđelja i vlastite karizme, jer sjećanje je dobro ako je plodonosno, inače je arheološko, pretvara u muzejske izloške koji su možda vrijedni divljenja, ali ne i oponašanja. Naprotiv, pamćenje vlastite povijesti, vlastitih korijena, pomaže nam živjeti sadašnjost u punini i bez straha, kako bismo se u obnovljenoj nadi otvorili budućnosti. Na kraju je papa Franjo potaknuo regularne kanonike svetoga Augustina da preispitaju svoju karizmu i ojačaju zajedništvo života po uzoru na prvobitnu apostolsku zajednicu, anticipaciju punoga i konačnoga jedinstva u Bogu i puta prema njemu.