Papa: U naviještanju evanđelja posvećeni se život treba prilagoditi okolnostima vremena
foto: Vatican Media // Papa Franjo s članovima Vijeća priora Konfederacije regularnih kanonika sv. Augustina
Vatikan (IKA)
Papa Franjo primio je u petak 13. siječnja u biblioteci Apostolske palače u Vatikanu Vijeće priora Konfederacije regularnih kanonika sv. Augustina, prenosi Vatican News.
Temeljno pravilo redovničkoga života jest nasljedovanje Krista, koje predlaže evanđelje, i to uzimajući evanđelje kao životno pravilo, toliko da sa svetim Pavlom možemo reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“, istaknuo je papa Franjo i potaknuo kanonike da učine da evanđelje bude njihov vademekum, kako ga ne bi svodili na ideologiju, nego da ono za njih uvijek ostane duh i život.
Evanđelje nas stalno upućuje da Krista stavimo u središte svojega života i svojega poslanja. Vraća nas „prvoj ljubavi“. Ljubiti Krista znači ljubiti Crkvu, njegovo tijelo. Posvećeni se život rađa u Crkvi, raste s Crkvom i donosi plodove kao Crkva. U Crkvi, kako nas uči sveti Augustin, otkrivamo potpunoga Krista, istaknuo je Papa.
Obraćajući se potom izravnije regularnim kanonicima svetoga Augustina, Papa je govorio o ljudskoj čežnji za Bogom, koju hiponski biskup opisuje u Ispovijestima, te objasnio da nas je Bog stvorio za sebe i naše je srce nemirno sve dok se ne smiri u njemu. Zbog toga se regularni kanonici uglavnom posvećuju stalnom i svakodnevnom traženju Gospodina. Prije svega u životu zajednice, jer koinonia, odnosno zajedništvo i bratski odnos, sve čine graditeljima, tkalcima bratstva, istaknuo je Sveti Otac.
Gospodina valja tražiti u ustrajnom čitanju Svetoga pisma, na čijim stranicama odjekuju Krist i Crkva. Gospodina valja tražiti u liturgiji, posebno u euharistiji, vrhuncu kršćanskoga života, koja označava i ostvaruje jedinstvo Crkve u skladu ljubavi. Valja ga tražiti u učenju i redovnom pastoralu. Valja ga tražiti i u stvarnostima našega vremena, znajući da nam ništa ljudsko ne može biti strano i da, slobodni od svake svjetovnosti možemo jačati svijet kvascem Kraljevstva Božjega.
Međutim, traženje Boga pretpostavlja put duše, savjesti i ljubavi prema Gospodinu, u školi svetoga Augustina, napomenuo je papa Franjo te podsjetio na poticaj hiponskoga biskupa da se pronađemo u vlastitoj nutrini – odnosno „ne izlazi iz sebe, ulazi stalno u sebe; istina boravi u našoj nutrini“ – kako bi objasnio da nam tamo svjetlost unutarnjega Učitelja osvjetljava vremenite stvarnosti.
Regularnim kanonicima svetoga Augustina Papa je govorio i o važnosti njihove konfederacije, koju je 1959. godine ustanovio Ivan XXIII., a čija je svrha podupirati zajedništvo među kongregacijama koje dijele istu karizmu. Istaknuo je ciljeve tog tijela, a među njima uzajamnu pomoć među kongregacijama što se tiče duhovne dimenzije, formacije mladih, trajne formacije i promicanje kulture. Napomenuo je pritom da se kroz konfederacije izbjegava izolacija pojedinačnih kongregacija, što je opasno: Trebamo biti vrlo oprezni kako bismo se zaštitili od bolesti samoreferencijalnosti i čuvali zajedništvo među različitim kongregacijama kao pravo blago. Svjesni ste da se svi nalazite u istom čamcu i da nitko ne gradi budućnost izolirajući se ili samo vlastitim snagama, nego prepoznajući se u istini zajedništva koje se uvijek otvara susretu, dijalogu, slušanju i uzajamnoj pomoći. Prakticirati duhovnost susreta; to je bitno za življenje sinodalnosti u Crkvi.
Papa je osim toga, napomenuo da se posvećeni život treba prilagoditi okolnostima vremena, te uputio regularne kanonike da se prilagode također različitim mjestima i kulturama u kojima su prisutni, uvijek u svjetlu evanđelja i vlastite karizme, jer sjećanje je dobro ako je plodonosno, inače je arheološko, pretvara u muzejske izloške koji su možda vrijedni divljenja, ali ne i oponašanja. Naprotiv, pamćenje vlastite povijesti, vlastitih korijena, pomaže nam živjeti sadašnjost u punini i bez straha, kako bismo se u obnovljenoj nadi otvorili budućnosti. Na kraju je papa Franjo potaknuo regularne kanonike svetoga Augustina da preispitaju svoju karizmu i ojačaju zajedništvo života po uzoru na prvobitnu apostolsku zajednicu, anticipaciju punoga i konačnoga jedinstva u Bogu i puta prema njemu.
