Papa u posjetu Carpiju

Carpi, (IKA) – Papa Franjo je jutros 2. travnja nešto poslije 8 sati, s vatikanskog helidroma otputovao u jednodnevni posjet Carpiju – gradiću nedaleko od Bologne, koji je nedavno bio teško pogođen potresom, izvještava Radio Vatikan. Papa je stigao na rugby stadion „Dorando Pietri” nešto prije 10 sati.
Papin posjet je, za žitelje Carpija, znak nade i radosti te su pripreme za njegov posjet ovih dana gotovo u potpunosti zasjenile druge aktivnosti, a žitelji toga gradića, papu Franju dočekuju radosno. Nakon dolaska Sveti Otac je slavio misu na Trgu mučenika (piazza dei Martiri) na kojoj je sudjelovalo sedamdesetak tisuća vjernika. Gospodin hoće da se otvorimo putu života i susreta s Njime; putu pouzdanja u Njega i uskrsnuća srca, istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na euharistijskom slavlju. Na Lazarovu grobu sve izgleda svršeno. Grob je zatvoren velikim kamenom. Uokolo plač i nutješnost… Pa i Isus je – kako dvaput kaže evanđelje – „duboko potresen” te je na kraju i zaplakao. To je Božje srce: daleko od zla, ali blizu onome koji trpi; ne otklanja zlo na čaroban način nego su-pati s onima koji trpe; to trpljenje usvaja; čini ga svojim i tako ga preobražava, rekao je Papa. Primijetimo ipak, kako se Isus usred opće žalosti zbog Lazarove smrti, ne da povesti za njom. Premda i sam trpi, traži da se čvrsto vjeruje; ne zatvara se u plač, nego potresen, kreće prema grobu. Ne prepušta se općem emotivnom ozračju tuge, nego s pouzdanjem moli: “Hvala ti Oče”. Isus nam daje primjer kako da se postavimo: ne bježi pred patnjom, koja pripada ovom životu, ali se ne da zarobiti pesimizmom, istaknuo je Papa. Sveti Otac objasnio je kako se oko groba, s jedne strane, nalazi veliko razočaranje jer se nesigurnost našeg zemaljskog života sučeljava sa smrtnom tjeskobom, s unutarnjim mrakom koji se čini nepremostivim. S druge je pak strane nada, koja pobjeđuje smrt i zlo i koja ima svoje ime: ime naše nade je Isus. On ne donosi neki lijek ili olakšanje da se život malo produži, nego tvrdi: “Ja sam uskrsnuće i život”! Zato nalaže da uklone kamen i Lazaru zapovijeda da iziđe van, objasnio je papa Franjo. Papa je dodao kako smo i mi pozvani zauzeti svoje mjesto: bilo na strani groba, bilo na Isusovoj strani. Netko se zatvara u žalost, a netko se otvara nadi. Netko ostaje uhvaćen u životne ruševine, a netko ih opet – poput vas – uz Božju pomoć podiže te ih strpljivom nadom ponovno rekonstruira, rekao je vjernicima Sveti Otac. Papa Franjo je rekao kako pred brojnim životnima „zašto” imamo dva puta: tužno ili mrko gledati prema jučerašnjim i današnjim grobovima; ili pak pozvati Isusa da dođe na te grobove. Svatko od nas ima svoj mali grobak; neki krajičak srca koji je malo obamro; neku ranu, ožiljak ili štetu koju je podnio ili drugome nanio; mržnja koja ne dopušta primirje, žalost koja se stalno vraća ili grijeh koji ne uspijevamo nadvladati. Uočimo danas u sebi te grobove i upravo tu pozovimo Isusa, potaknuo je Sveti Otac. Često nam je draže ostati samima u mračnim pećinama svoje nutrine nego ondje pozvati Isusa. U napasti smo tražiti sebe same; mozgati i ponirati u svoje tjeskobe, ‘lickajući’ svoje rane i ne okrenuti se Njemu koji poziva: „Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti”. Ne dajmo da nas napast utamniči te ostanemo sami bez pouzdanja, plačući zbog onoga što nam se događa; to je ozračje groba. Gospodin umjesto toga želi da se otvorimo putu života i susreta s Njime; putu pouzdanja u Njega i uskrsnuća srca. Osjetimo svatko od nas Isusove riječi, upućene Lazaru: “Izađi van”! Izađi iz sapetosti žalosti bez nade; razveži zavoje straha koji onemogućuju hod i vezice slabosti i nemira koje te sapinju, ponovi si da Bog razvezuje čvorove. Problema će uvijek biti, tek što riješiš jedan, evo ti već slijedećega. Ipak, možemo pronaći jednu „novu stabilnost”, a to je upravo Isus koji jest Uskrsnuće i Život, rekao je Papa. Uz Isusa u srce ulazi radost; ponovno se rađa nada; bol se pretvara u mir; strah u povjerenje, kušnja u ponudu ljubavi. Premda nam neće nedostajati tereta, tu je uvijek i Njegova ruka koja podiže; Njegova riječ koja te tješi i kaže: “Iziđi van”! Dođi k Meni. Ne boj se.”! I nama danas Isus govori: Odvalite kamen! Ma koliko taška bila prošlost, veliki grijeh, jaki stid, nemojmo nikad Gospodinu zapriječiti ulaz. Odvalimo pred Njim kamen koji mu ne dopušta da uđe. Ovo je prikladno vrijeme za uklanjanje našega grijeha, navezanosti na svjetovne ispraznosti, ponosa koji nam koči dušu, pozvao je papa Franjo. Isusovim pohodom i oslobođenjem zamolimo ga za milost da budemo svjedoci života u svijetu koji ih žeđa; svjedoci koji podižu i opet iznova podižu Božju nadu u srcima tolikih koje muči i opterećuje tuga. Naš je navještaj radost Uskrsloga Gospodina, koji i nama danas kaže: Otvorit ću grobove vaše, i izvesti vas iz grobova vaših, narode moj, rekao je u propovijedi Sveti Otac.
Nakon mise papa Franjo je rekao kako je duboko ožalošćen zbog tragedije koja je pogodila Kolumbiju, gdje je zbog obilnih i olujnih kiša, došlo do odronjavanja, što je u gradu Mocoa, prouzročilo brojne ljudske žrtve. „Molim za žrtve te uvjeravam sve one koji oplakuju svoje drage, svoju i vašu blizinu, a zahvaljujem svima onima koji im nastoje pružiti pomoć.
I dalje stižu vijesti o krvavim oružanim sukobima u Demokratskoj Republici Kongo, koji su uzrok smrti i iseljavanja i koji isto tako pogađaju osobe i crkvena dobra: crkve, bolnice, škole… Izrazivši svoju blizinu narodu DR Konga, papa Franjo je sve vjernike pozvao da mole za mir, kao i za obraćenje počinitelja tih zločina te ne ostanu robovi mržnje i nasilja.
Sveti Otac je zatim rekao kako zainteresirano prati situaciju u Venezueli i Paragvaju te za tamošnje narode – njemu tako drage – moli, a pozvao je zatim i sve ostale da ustraju u neumornoj molitvi, tražeći politička rješenja, izbjegavajući svako nasilje. Pozvao je zatim okupljene vjernike da svoje misli uprave Presvetoj Djevici. „Njoj prikazujemo svoje radosti, tuge i nade. Molimo je da milostivo pogleda na sve one koji među nama trpe, osobito na bolesne, siromašne i one bez dostojnog zaposlenja”, rekao je.
Spomenuvši se zatim dvoje istaknutih laika, iz iste regije: blaženog Odoarda Focherinija i službenice Božje Marianne Saltini – svjedoka Kristove ljubavi – Papa je sa zahvalnošću pozdravio vjernike laike te ih potaknuo da budu protagonisti života svojih zajednica i u zajedništvu sa svojim svećenicima, kao i da se uvijek daju na ono bitno u naviještanju i svjedočenju Evanđelja. Zahvalivši zatim biskupima iz regije Emilia Romagna i posebno pastiru-domaćinu, mons. Francescu Caviniju, pozvao ih je da budu uz svoje svećenike, svojim uhom i brižnom blizinom.
Sveti Otac zahvalio je svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, građanskim vlastima, a posebno onima koji sudjelovali u organizaciji posjeta, kao i Zboru, koji je animirao liturgiju. Pozvao je zatim sve da svoj život i sudbinu Crkve i svijeta, povjere Mariji, predvodeći molitvu Angelusa. Udijelivši na kraju svima blagoslov, otpustio je mnoštvo.