Ne možemo se vratiti na lažnu sigurnost političkih i gospodarskih struktura koje smo imali prije – jedna je od značajnijih misli u intervjuu u kojem, prije svega, govori o važnom pitanju o tomu kako se suočavamo, ili ne suočavamo, s krizama, te podsjeća da ako se ta zadaća zanemari, one se pretvaraju u sukob. Sukob je nešto zatvoreno, rješenje traži u sebi i sam se uništava, napominje Papa.

Afrika bez cjepiva – primjer lošega upravljanja pandemijom

Ističući da mu se ne sviđa ponašanje u odnosu na epidemiju koronavirusa, dao je primjer afričkoga kontinenta koji je ostao bez dovoljne količine cjepiva, u čemu vidi druge interese, u svjetlu činjenice da – kako je rekao – nešto nije funkcioniralo. Iskoristiti krizu u vlastitu korist znači loše završiti, i prije svega, iz nje izići sam, ističe Papa.

Rat je nedostatak dijaloga

Među najdramatičnijim je krizama rat, kojemu Papa posvećuje opširno razmišljanje. Misao na Ukrajinu vrlo je jasna, ali Papa se spominje i tragedije u Ruandi, Siriji, Libanonu i Mjanmaru. Rat, nažalost, znači okrutnost svakog dana. U ratu se ne pleše menuet nego se ubija, ističe sa žalošću Papa, ponovno optužujući strukturu prodaje oružja koja pogoduje ratu.

Osim toga, osvrće se na pojam ‘pravednoga rata’. Može postojati pravedan rat; postoji pravo na obranu, ali valja preispitati način na koji se taj pojam rabi danas, napominje papa Franjo te ponovno upozorava koliko je važno znati se slušati – čak i jednostavno u svakodnevnom životu – kako bismo mogli dijalogizirati i tako otkloniti svaku mogućnost sukoba. S tim u vezi potiče na posjet vojnim grobljima u Europi kako bi se svatko upitao mogu li se opravdati te okrutnosti, toliki gubitci mladih života.

OUN nema moć za nametnuti se kako bi zaustavila ratove

U svjetlu tih zapažanja Papa otvoreno očituje razočaranje radom Organizacije ujedinjenih naroda koja – iako pridonosi izbjegavanju ratova (kao, primjerice, na Cipru) – ne uspijeva ih zaustaviti, nema nikakvu moć, kaže Rimski biskup te se nada primjeni hrabrosti i kreativnosti u međunarodnim institucijama, kako bi se prevladale situacije koje on naziva „smrtonosnima“.

Priroda ‘ne oprašta’

Ne treba, međutim, zanemariti ni ekološku krizu, o kojoj Papa također govori ističući iskrivljeno iskorištavanje prirode koja to čovjeku ‘naplaćuje’. Ti ju koristiš, ona te pregazi. Neprestano šamaramo svemir. Loše rabimo svoje snage, ističe Papa te napominje da priroda nije osvetoljubiva, nego ne oprašta ako pokrenemo izopačene procese.

Pouzdati se u mlade, iako su obeshrabreni

Velik dio intervjua posvećen je mladima, u kojemu se posebno osvrnuo na političko nezauzimanje. Obeshrabreni su – kaže te među uzgrednim uzrocima spominje mafijaške i korupcijske sporazume. Stoga potiče na učenje znanosti politike, suživota, ali i političke borbe koja nas čisti od sebičnosti i daje nam da napredujemo. Papa pokazuje da ima povjerenja u mlade, iako obično ne idu na misu; važno je pomoći im odrastati i pratiti ih. Prisjećajući se pak riječi skladatelja Gustava Mahlera, upozorava da je tradicija jamstvo budućnosti. Nije muzejski izložak. To je ono što ti daje život, sve dok ti pomaže rasti. Nazadovanje je potpuno nešto drugo, to je nezdravi konzervatizam, rekao je Papa.

Filozofija drugosti za pobjedu nad ‘zlima ogledala’

U razgovoru papa Franjo opisuje također zla našega vremena: narcisoidnost, malodušnost i pesimizam, odnosno zla takozvane psihologije ogledala. Prema njegovim riječima, protiv njih se valja boriti smislom za humor koji „čini humanijim“ te razgovorom, filozofijom drugosti.

Sljedeće godine deset godina pontifikata

Govoreći o svojem djelovanju na Petrovoj stolici, u vidiku desete obljetnice izbora koja se obilježava 2023. godine, papa Franjo ističe da je prikupio sve što su kardinali rekli na sastancima prije konklave. Ne mislim da tu ima nečega originalnog moga; pokrenuo sam ono što smo bili odlučili svi zajedno, kaže Papa, a potom dodaje: Odnosno, to nisu moje ideje. Neka to bude jasno. To su ideje cijeloga Kardinalskog zbora koji je to tražio.

Gledati svijet iz egzistencijalnih periferija

Govoreći o Crkvi u Latinskoj Americi, Papa napominje kako je znala i zna sve bolje izražavati svoju pučku pobožnost, te pritom ističe da je važno gledati svijet iz egzistencijalnih i društvenih periferija. Potiče, osim toga, da se posjećuju starije osobe, umirovljenici, djeca, gradske četvrti, tvornice, sveučilišta, mjesta gdje se odvija svakodnevni život. Što se tiče samoga kontinenta, papa Franjo kaže da je Latinska Amerika uvijek bila žrtva, i da će to biti dok se potpuno ne oslobodi imperijalizama koji ju iskorištavaju. Iako, kako kaže, sve zemlje imaju taj problem.

Medijska iskrivljavanja stvarnosti

Što se tiče važnosti koju glas pape Franje danas poprima u svijetu na društvenoj i političkoj razini, Sveti Otac ističe dosljednost, između onoga što čuje pred Bogom i pred drugima, a što ga vodi u djelovanju i u izjavama. Osvrće se također na činjenicu da mora biti vrlo oprezan u vezi s opasnošću medijske manipulacije njegovim mišljenjem. Općenito, upozorava na medijske trendove koji vode do iskrivljavanja stvarnosti te navodi četiri „grijeha komunikacije“: dezinformacija, odnosno govorenje onoga što mediju odgovara; kleveta, odnosno izmišljanje na štetu neke osobe; zatim pripisivanje nekomu misao koju je u međuvremenu promijenio; te ljubav prema prljavštini, sklonost skandalu. Komunikacija je nešto sveto i valja ju obavljati pošteno i vjerodostojno – ističe papa Franjo i od medija traži zdravu objektivnost.

U završnom dijelu intervjua papa Bergoglio se prisjeća vremena konklave, promjene života nakon izbora, ali spominje se i svojega života prije nego što je postao papa. Život je lijep ako se zna čekati, kao što Bog čini s nama, a to je obilježje Božjega stila koje je on poprimio s vremenom. Na novinarkino pitanje „Hoćemo li još neko vrijeme imati papu Franju?“, rimski je biskup odgovorio „Neka to kaže Onaj gore“.