Papa: U Rimu živi oko 10 000 ljudi bez krova nad glavom
FOTO: Vatican Media // Papa Franjo predvodio Večernju s Te Deumom na završetku građanske godine/foto: Vatican Media
Vatikan (IKA)
Predvodeći molitvu Prve večernju svetkovine Marije Bogorodice, 31. prosinca u bazilici Sv. Petra, papa Franjo je u prigodnom nagovoru istaknuo kako i danas postoje razni oblici ropstva, pa i u Rimu.
Ljubav daje puninu svemu, a Isus je „koncentrat“ posvemašnje ljubavi koju Bog gaji prema svakom ljudskom biću. On se rađa da ga otkupi, da ga oslobodi iz sužanjstva i da mu vrati slobodu i dostojanstvo. Nebeski je Otac rođen od žene kako bismo mi mogli postići puninu naše ljudskosti. Uzdignuti smo iz ponora. Iz Njegove jednostavnosti nastala je naša veličina, iz njegove krhkosti, naša snaga, iz Njegovog služenja, naša sloboda, istaknuo je papa Franjo. Izrazio je žalost i zabrinutost zbog raznih nedostojnih oblika ropstva i u Rimu, gdje – prema njegovim riječima – živi oko 10.000 ljudi bez krova nad glavom. Po zimi se njihovo stanje pogoršava. Sve su to kćeri i sinovi Božji, koji su zbog različitih složenih razloga prisiljeni živjeti na rubu ljudskog dostojanstva. I Isus se rodio u takvim uvjetima i to ne slučajno ni zbog neke nesreće, već da bi dokazao Božju ljubav za malene i za mir, koja ne poznaje ropstvo i gdje su svi braća, sinovi jedinog Oca. Radi se, prema Papinim riječima, o stvarnosti koju Crkva, majka, ne želi promatrati samo pod socijalnim vidom, već ući u tu stvarnost, kao Blažena Djevica Marija, koja je prihvatila i zagrlila Sina Božjega. Papa se potom osvrnuo i na značenje „punine vremena“, primijetivši kako je Isusovo rođenje, zvijezda danica povijesti, koja je trenutačno gotovo nevidljiva i beznačajna, ali tijekom Isusova djelovanja zračila je nečuvenu snagu, koja još uvijek traje i trajat će tijekom cijele povijesti. Ta se snaga zove ljubav, koncetrat Božje ljubavi prema ljudskom biću.
Sin Božji je pozvan otkupiti čovjeka i podati mu slobodu. Ropstvo, o kojem govori Pavao, su propisi kojima čovjek podliježe, zakon koji odgaja čovjeka, ali ga ne oslobađa od njegovih uvjeta grijeha, dapače ga na neki način pribija čavlima, sprečavajući mu da postigne sinovsku slobodu. Bog Otac je poslao svog Jedinorođenog Sina na svijet kako bi iskorijenio iz ljudskog srca staro ropstvo grijeha i vratio mu njegovo dostojanstvo. Iz ljudskog srca – kako navodi Marko u svom Evanđelju – proizlaze sve zlobne namjere i nepravde, koje kvare životne odnose, rekao je Sveti Otac.