Sveti Otac je izrazio radost što može posjetiti najstariju republiku na svijetu, s tradicijom koja seže do početka IV. stoljeća. Spomenuo je da je u svojoj dugoj povijesti Republika trajno održavala aktualnima riječi koje se mogu nazvati duhovnom oporukom njezina Utemeljitelja, sv. Marina, a čiji je sažetak jasno izražen u geslu Libertas.

S obzirom na to da ta riječ izražava, kako je rekao, više od puke težnje za samoodređenjem i neovisnošću o drugim političkim vlastima naglasio je: „Prije svega želim istaknuti da nema istinske građanske slobode bez osobne slobode, odnosno bez poštovanja i promicanja dostojanstva ljudske osobe, čiji je sloboda bitan sastavni dio“.

„Tu slobodu u konačnici daruje i jamči Bog, čiji glas odjekuje u savjesti svakoga ljudskog bića. Promicati slobodu znači braniti prostore savjesti. I ovdje nam misli odlaze tolikim muškarcima i ženama koji su u svako doba i na svakome mjestu mučenici slobode jer upravo svjedoče prvenstvu savjesti“, nastavio je rimski biskup.

Dodao je da ni danas u mnogim dijelovima svijeta ne nedostaje ljudi koji ostaju vjerni svojoj savjesti, čak i u okolnostima velikih nevolja svjedočeći istinsku slobodu, koja proizlazi iz činjenice da su sinovi i kćeri Božje te izrazio divljenje i solidarnost sa svima koji u tome trenutku osobno plaćaju cijenu toga što nisu izdali svoju savjest.

Petrov nasljednik je podsjetio i da su u počecima njihove zajednice ljudi poput sv. Marina i sv. Lava, koje se može nazvati graditeljima slobodnih i miroljubivih gradova: „Libertas za vas znači i trajnu predanost aktivnom i pozitivnom sudjelovanju u izgradnji mira. U vezi s tim izražavam svoje živo priznanje i pronalazim posebnu bliskost sa stavom Svete Stolice. Stoga dijelimo poštovanje prema diplomaciji i multilateralizmu kao povlaštenim putovima za njegovanje međunarodnih odnosa i promicanje sporazumijevanja među narodima“.

„Nasuprot impulzivnim komunikacijama, agresivnoj retorici i logici moći koje obilježavaju naše vrijeme, poziv je diplomacije promicati dijalog sa svima, uključujući sugovornike koje se smatra najneugodnijima ili one za koje se ne bi smatralo da imaju pravo pregovarati, koristeći do krajnjih granica poniznost i strpljivost kako bi se ponovno povezali i najtanji znakovi dobre volje sukobljenih strana te tako započeo proces pomirenja“, pojasnio je.

Taj posjet je Papu potaknuo i na isticanje osobite vrijednosti male države, „po mjeri čovjeka“, u kojoj je moguće iskusiti blizinu politike potrebama građana i, stoga, djelotvorniju demokraciju, tim više ako je nadahnuta i kršćanskim nadahnućem.

„Republika San Marino može biti ‚laboratorij‘“ dobre politike, u kojemu se, bez odstupanja od svjetovnosti države, može crpsti iz načela katoličkoga društvenog nauka: traženja općega dobra, univerzalne namjene dobara, sklada supsidijarnosti i solidarnosti, socijalne pravde“, ustvrdio je.

„Takva se zauzetost danas pokazuje još dragocjenijom, u trenutku kada će Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom uskoro postati operativan te će se vaša Republika trajno, premda na poseban način, povezati sa složenom stvarnošću koja može imati velike koristi od vašega doprinosa“, dodao je.

Kao glavni cilj kojemu u tom „laboratoriju“ treba težiti, Sveti je Otac istaknuo brigu za čovjeka: „Zajednica poput vaše, koja je istodobno bogata tradicionalnim vrijednostima i tehnološki ukorak s vremenom, može djelotvorno slijediti taj cilj brigom koja se očituje u zaštiti svakoga života, u svakoj njegovoj fazi, od začeća do prirodne smrti“.

„Kvaliteta jedne civilizacije ne mjeri se snagom njezinih sredstava, nego brigom koju zna pružiti, sposobnošću da drugoga prepozna kao lice, a ne kao funkciju. Sposobnost da se znamo brinuti jedni za druge važna je dimenzija našega ljudskog bića. Tehnologija također može poduprijeti uzajamnu brigu među ljudima, primjerice ako pruža sredstva koja pomažu predvidjeti i organizirati, ali bez oduzimanja slobode i prosudbe ljudskoga bića, subjekta odnosa i odgovornog za odluke“, poručio je.

Papa Lav XIV. opisao je osjetljivost San Marina za drugoga kao plod kršćanske tradicije te zemlje i trajne i pozitivne suradnje između političkih vlasti i biskupa u traženju općega dobra: „Ova briga za drugoga pokazala se kao posebna značajka povijesti San Marina još od njegovih početaka“.

„U novije se vrijeme očitovala u potpori i gostoprimstvu ukrajinskom narodu, osobito na početku sukoba, kao i u zauzimanju za međunarodno humanitarno pravo u povijesnom trenutku u kojemu se ono svakodnevno čini zanemarenim, ako ne i izravno pogaženim“, istaknuo je i potaknuo ih da se nastave hrabro i dalekovidno zauzimati za dostojanstvo svake ljudske osobe i opće dobro.