Poput apostola ribara, svatko je pozvan suočiti se s napornim i bezuspješnim danima i onima u kojima je obilan ulov nagrada za tešku noć provedenu na moru. No, kao u svakom pozivu, Bog nas u određenom trenutku iznenađuje i dolazi nam u susret, te nam daruje radost koja ispunja život, pa i kad su mreže prazne, napisao je Papa, a prenio Vatican News.

Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu. Ne radi se o kavezu ili teretu koji je natovaren na nas. Naprotiv, to je zahvat pun ljubavi kojim nam Bog dolazi u susret i poziva nas da uđemo u veliki projekt u kojem želi da sudjelujemo, pokazujući nam obzor šireg mora i izobilnog ribolova.

Bog ne želi da naš život postane zatvorenik očiglednog, zarobljen u svakodnevnim navikama i neodlučan u odnosu na izbore koji bi mu mogli dati smisao. Ne želi da se pomirimo s tim da živimo iz dana u dan gaseći unutarnji nemir u traženju novih putova svojeg putovanja i misleći da u biti nema ničega za što se isplati žarko zauzimati, napomenuo je Sveti Otac.

Ako ponekad doživimo „čudesan ribolov“, to je zato što želi da otkrijemo da je svatko od nas pozvan, na različit način, na nešto veliko i da se život ne bi trebao uplesti u mreže besmisla i onoga što umrtvljuje srce. Ukratko, poziv je poticaj da se ne zaustavimo na obali s mrežama u ruci, nego da slijedimo Isusa na putu koji nam je pripremio radi naše sreće i za dobro onih koji su nam blizu, poručio je Papa.

Međutim, da bismo prihvatili to obećanje potrebna je „hrabrost za rizik“; uključiti se, ostavljajući, kao i učenici na jezeru, sve što nas drži vezane za našu malu lađu i ne dopušta da otkrijemo Božji projekt. Kada smo postavljeni pred široko more poziva, ne možemo nastaviti popravljati svoje mreže. Kršćanski život koji počinje krštenjem, razvija se liturgijom, molitvom i bratskim dijeljenjem i pretpostavlja ljubav prema Crkvi koja je majka, pa i kada na njenom licu vidimo bore krhkosti i grijeh, te na kraju smionim svjedočenjem, napisao je Sveti Otac.

Kršćanski život pokazuje se u onim odlukama koje, dok daju precizan smjer našoj plovidbi, također pridonose rastu Božjega kraljevstva u društvu. To se odnosi na one koji se odluče za vjenčanje u Kristu i izgradnju obitelji, no i za mnoga zvanja vezana uz posao, zanimanja; rad na polju milosrđa, solidarnosti, društvene odgovornosti i u svemu što nas čini navjestiteljima dobra, ljubavi i pravde, sve do potpunog izbora posvećenog života, pojasnio je Papa.

U susretu s Gospodinom netko može biti oduševljen pozivom na posvećeni život ili svećenički red. Radi se o otkriću koje uzbuđuje i istodobno plaši. Neki se osjećaju pozvanima postati „ribari ljudi“ u lađi Crkve kroz potpuno predanje sebe i vjerno služenje evanđelju i braći. Taj izbor podrazumijeva rizik da sve ostave kako bi slijedili Gospodina i potpuno se posvetili Njemu, te postali suradnici u Njegovom djelu, protumačio je Sveti Otac.

Onima koji osjećaju unutarnji otpor, koji doživljavaju nedostatak nade ili se suočavaju s nepovoljnim strujama sekularizacije, gdje se čini da nema mjesta za Boga i evanđelje, Papa je predložio primjer Marije, savršen simbol poziva između obećanja i rizika, a posebno je poručio mladima: Nema veće radosti nego riskirati život za Gospodina. Nemojte biti gluhi na Gospodinov poziv! Ako vas On zove na taj put, ne uvucite vesla u lađu nego imajte povjerenja u Njega. Ne dopustite da vas pred visokim vrhuncima, na koje nas Gospodin zove, obuzme strah koji nas paralizira.

Marijin „da“, bio je „da“ onih koji se žele uključiti i riskirati, staviti sve na kocku, bez ikakvog drugog jamstva osim sigurnosti da su nositelji obećanja. Kako bi pomogao mladima u razlučivanju svoga poziva, Sveti Otac zatražio je obnovljenu zauzetost cijele Crkve, svećenika, pastoralnih animatora i odgojitelja, da ponude prilike za slušanje i razlučivanje. Zatražio je i pastoral za mlade i za zvanja koji će pomoći otkrivanju Božjeg projekta.