Papin angelus u nedjelju 3. prosinca 1995.

Predraga braćo i sestre!
1. S ovom prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina. Kršćanska se duša otvara življoj nadi, u očekivanju Spasitelja. Ovo nas vrijeme, zapravo, priprema na proslavu utjelovljenja Sina Božjega, dok nas podsjeća da on dolazi svakoga dana u naš život, a slavno će se vratiti na svršetku svijeta. Ta nas sigurnost osposobljava gledati s povjerenjem u budućnost, potiče nas prihvatiti odgovornost za sadašnjost. Došašće je, stoga, vrijeme molitve, obraćenja, rasta u vjeri i ljubavi.
2. Nastavljajući svoje razmišljanje o koncilskim dokumentima, danas se želim zaustaviti na dekretu Optatam totius, posvećenom odgoju i obrazovanju svećenika.
Poznato je da je već Tridentski koncil tom predmetu posvetio veliku pozornost osnivanjem sjemeništa. Drugi vatikanski koncil nije se ustručavao potkrijepiti važnost te ustanove, označivši je, dapače, “srcem” svake biskupije (OT,5). Sjemeništa i odgoj budućih svećenika moraju biti trajna briga ne samo biskupa, nego i cijelog Božjeg naroda. Treba moliti, kao što je sam Isus zahtijevao (usp. Lk 10,2) da bi se postigao dar zvanja. Ali, nadasve, treba stvoriti oko njih povoljno ozračje: odgovor kandidata na sveto služenje nemalo ovisi o crkvenoj sredini. Gdje su duboko kršćanske obitelji, žive župe, skupine koje prenose radost života prema Evanđelju, tamo cvatu i zvanja (usp. OT, 29). Svjedočanstvo tome je i život biskupa Eugenija de Mazenoda, utemeljitelja oblata Marije Bezgrešne, kojega sam upravo jutros s radošću proglasio svetim.
3. O odgoju budućih svećenika dekret Optatam totius pružio je dragocjene upute, nastojeći iznad svega na njihovu duhovnom životu. “Po svetom ređenju morat će se upriličiti Kristu”, moraju se “navikavati živjeti u tijesnom zajedništvu s njim cijeloga života (OT, 8). Taj je osobni odnos s njim početak njihova nutarnjeg života, njihova teološkog obrazovanja, njihova pastoralnog pripravništva. S druge strane, samo duboka ljubav prema božanskom Učitelju može opravdati obvezu koju preuzimaju s celibatom – kako je to obvezno u zapadnoj tradiciji, a cijeni se i u istočenoj – odričući se ženidbe da bi se posvetili s “nepodijeljenom ljubavlju” služenju Bogu i brćai (usp. OT, 11).
Uz duhovnu naobrazbu, koncilski dekret zgodno podsjeća da kandidati za svečeništvo moraju posjedovati te darove i kreposti, koji ih čine “zrelim ljudima”, sposobnima za smireno i budno raspravljanje sa suvremenim društvom i kulturom (usp. OT, 11).
Draga braćo i sestre! Kristovoj Majci povjeravamo sjemeništarce cijeloga svijeta. Neka Presveta Djevica pomogne svakome tko je pozvan na svečeništvo da hodi putem njezina božanskog Sina i isprosi kršćanskome narodu milost brojnih i svetih pastira.