Papin nagovor: Moramo od Isusa tražiti sve

Susret u evanđelju nedjeljne liturgije je posljednji susret prije Isusova ulaska u Jeruzalem za Pashu, tumačio je Papa na početku nagovora prije molitve Anđeoskog pozdravljenja. Slijepac Bartimej je izgubio vid, ali ne i glas, kazao je, poručivši kako Isus na njegov uzvik „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“, odmah zastane. Bog uvijek sluša vapaj siromaha i nije uznemiren Bartimejevim glasom, već prepoznaje kako je pun vjere – vjere koja se ne boji biti uporna, kucati na vrata Božjega srca, unatoč tomu što je neshvaćen i što su ga ušutkivali, rekao je Papa.

Bartimejeva je vjera očita iz njegove molitve. Nije to sramežljiva, standardna molitvica. Prije svega on Gospodina naziva „Sine Davidov“, priznaje Isusa kao Mesiju, Kralja koji ima doći na svijet. Zatim ga zove imenom, s pouzdanjem – „Isuse“. Ne boji ga se, ne zadržava se na udaljenosti. Tako on iz srca dovikuje čitavu svoju dramu Bogu, koji mu je prijatelj: „smiluj mi se!“ Ne traži sitne novce koje moli od prolaznika. On traži sve od Onoga koji može sve učiniti, istaknuo je Sveti Otac vjernicima. Bartimej, objasnio je, ne traži uslugu, već stavlja sebe pred Gospodina, traži milosrđe za njega, njegov život. Nije to maleni zahtjev, no predivan je jer je to vapaj za milosrđem, odnosno suosjećanjem, Božje milosrđe, njegovu nježnost.

Bartimej ne koristi mnogo riječi. Govori ono što je nužno i povjerava se Božjoj ljubavi koja može učiniti da njegov život ponovno procvjeta na način koji je ljudima nemoguće. Zbog toga ne traži od Gospodina milostinju, već čini sve vidljivim. Bartimejeva sljepoća i patnja nije samo na fizičkoj razini. Njegova je sljepoća za vrh ledenjaka – sigurno su se nalazile i rane, poniženja, slomljeni snovi, pogreške i žaljenja u njegovom srcu, kazao je Sveti Otac.

Molimo danas Bartimejevu molitvu, pozvao je Papa. Upitajmo se kakva je naša molitva, potaknuo je. Je li ona hrabra, sastoji li se od one dobre upornosti ili je formalan pozdrav onda kada se toga sjetim? Nadalje, je li moja molitva “sadržajna“, otvaram li svoje srce Gospodinu? Donosim li pred njega moju priču i životno iskustvo? Ili je ona anemična, površna, ritualna, bez osjećaja i srca, potaknuo je na promišljanje Papa. Kada je vjera živa, molitva je srčana – ne traži sitan novac, ne svodi se na trenutačne potrebe. Moramo od Isusa, koji može učiniti sve, tražiti sve. On jedva čeka izliti svoju milost i radost u naša srca, no nažalost, mi smo ti koji se držimo na udaljenosti iz sramežljivosti, lijenosti ili nevjere. Neka nam Bartimej, s njegovom konkretnom, upornom i hrabrom vjerom bude primjer, potaknuo je Sveti Otac.