Na susretu s Papom u Port Moresbyju sudjelovale su osobe s invaliditetom, siromašni, beskućnici ili djeca bez budućnosti o kojima pomažu i brinu dvije dobrotvorne organizacije nadbiskupije Port Moresby koje pružaju, prije svega, pomoć, obrazovanje i osnovne potrepštine svim maloljetnicima koji bi u protivnom završili na ulici.

Papu je na ulazu u školu dočekao kardinal John Ribat, nadbiskup Port Moresbyja, a najprije se zaustavio kod dvoje djece koja su mu, odjevena u svečanu odjeću, predala buket cvijeća ukrašen tropskim lišćem. Papa ih je pomilovao i blagoslovio te im ostavio slatkiše.

Papa je odgovorio i na pitanja dvoje djece: jedno je glasilo zašto neka djeca imaju invaliditet i ima li nade za njih i zašto oni nemaju prilike kao druga djeca i kako mogu biti korisni da naš svijet učine ljepšim i sretnijim, čak i ako žive u napuštenosti i siromaštvu.

U svom kratkom govoru Franjo je krenuo od tih pitanja: „Neki od vas su me pitali: ‘Zašto nisam kao drugi?’. Samo jedan odgovor pada mi na pamet, a to je: „Zato što nitko od nas nije kao drugi: jer smo svi jedinstveni pred Bogom!“. To je potvrda da „ima nade za sve“, ponovio je Papa, i također dodao „da svatko od nas, u svijetu, ima ulogu i poslanje koje nitko drugi ne može izvršiti i da to, čak i ako uključuje teškoće, u isto vrijeme daje more radosti, na drugačiji način za svaku osobu. Mir i radost za sve.“

Nisu važne granice, stvari koje znamo kako raditi bolje ili stvari s kojima se borimo ili koje nam nikako ne polazi za rukom učiniti: „Nije to ono što određuje našu sreću, već ljubav koju ulažemo u sve što činimo, dajemo i primamo. Uvijek davati ljubav i raširenih ruku primati ljubav koju primamo od ljudi koji nas vole: to je najljepša i najvažnija stvar u našem životu, u bilo kojem stanju i za bilo koju osobu… čak i za Papu! Naša radost ne ovisi ni o čemu drugome: naša radost ovisi samo o ljubavi!”, istaknuo je Papa.

A ljubav je ujedno i recept kako „naš svijet učiniti ljepšim i sretnijim“, istaknuo je papa Franjo odgovarajući na drugo pitanje. „Ljubi Boga i druge svim srcem! I trudeći se naučiti – čak i u školi – sve što možemo, učiniti to na najbolji način, učeći i maksimalno se zalažući u svakoj prilici koja nam se nudi da rastemo, poboljšavamo i usavršavamo svoje darove i svoje sposobnosti“. To je kao kad se pripremaš za veliki skok: „Prvo se koncentriraš i usmjeriš svu svoju snagu i mišiće u pravom smjeru… Tako trebamo i mi činiti: usredotočimo svu svoju snagu na cilj, a to je ljubav prema Isusu i, u njemu, prema svoj braći i sestrama koje susrećemo na svom putu, a zatim oduševljenjem sve i svakoga obasuti svojom ljubavlju!“.

U tom smislu „nitko od nas nije teret, nego smo svi lijepi Božji darovi, blago jedni za druge!”, zaključio je Papa: „Neka uvijek gori to svjetlo, koje je znak nada i ne samo za vas, već i za sve koje susrećete na svom životnom putu, kao i za naš svijet, koji je ponekad tako sebičan i zabrinut za stvari koje nisu bitne. Neka gori svjetlo ljubavi!”, poželio je Sveti Otac.

Papa Franjo je proveo najmanje pola sata polažući ruke na glave bolesne djece, dijeleći pritom krunice i slatkiše.