LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Dvorana Pavla VI.

Srijeda, 11. veljače 2026.

Čitanje: 1 Sol 2, 13

[Braćo,] bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

Kateheza. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. Dogmatska konstitucija Dei Verbum. 5. Božja riječ u životu Crkve

Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!

U današnjoj katehezi zadržat ćemo se na dubokoj i vitalnoj vezi između Božje riječi i Crkve o kojoj se govori u šestom poglavlju koncilske konstitucije Dei Verbum. Crkva je mjesto Svetog pisma koje mu je svojstveno. Biblija je, pod nadahnućem Duha Svetoga, ponikla iz Božjeg naroda i ima za svoje krajnje odredište Božji narod. Ona ima, tako reći, svoj habitat u kršćanskoj zajednici: u životu i vjeri Crkve nalazi prostor u kojem otkriva svoje značenje i očituje svoju snagu.

U konstituciji Dei Verbum Drugog vatikanskog koncila podsjeća se da je „Crkva uvijek častila božanska pisma kao i sámo Gospodinovo tijelo jer ona – iznad svega u svetom bogoslužju – ne prestaje uzimati i vjernicima pružati kruh života sa stola kako Božje riječi tako i Kristova Tijela.“ K tome, „Crkvi su Pisma, zajedno sa Svetom predajom, uvijek bila i jesu vrhovno pravilo njezine vjere“ (DV, 21).

Crkva nikada ne prestaje razmišljati o vrijednosti Svetog pisma. Nakon Koncila, vrlo važan događaj u tom smislu bila je Redovna opća skupština Biskupske sinode na temu „Riječ Božja u životu i poslanju Crkve“, održana u listopadu 2008. Papa Benedikt XVI. sabrao je plodove tog razmišljanja u postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini (30. rujna 2010.), gdje je izjavio: „Upravo bitna veza između Riječi i vjere zorno pokazuje da se autentična hermeneutika Biblije može pronaći samo u vjeri Crkve, koja ima svoju paradigmu u Marijinom ‘da’. […] Izvorno mjesto tumačenja Svetog pisma je život Crkve“ (br. 29).

U crkvenoj zajednici, Sveto pismo pronalazi, dakle, kontekst u kojem može izvršiti svoju posebnu zadaću i postići svoju svrhu: dati ljudima da upoznaju Krista i otvoriti ih dijalogu s Bogom. Naime, „ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista.“ [1] Ta poznata krilatica svetoga Jeronima podsjeća nas na krajnju svrhu čitanja i razmatranja Svetog pisma, a ta je upoznati Krista i, po njemu, ući u odnos s Bogom, koji se može shvatiti kao razgovor, dijalog. A u konstituciji Dei Verbum Objava nam je predstavljena upravo kao dijalog, u kojem Bog govori ljudima kao prijateljima (usp. DV, 2). To se događa kad čitamo Bibliju u unutarnjem stavu molitve: tada nam Bog dolazi ususret i započinje razgovor s nama.

Sveto pismo, koje je povjereno Crkvi i koje ona čuva i tumači, ima aktivnu ulogu: naime, svojom učinkovitošću i snagom daje podršku i snagu kršćanskoj zajednici. Svi su vjernici pozvani napajati se s tog izvora, prije svega u slavljenju Euharistije i drugih sakramenata. One koji obavljaju službu Riječi: biskupi, svećenici, đakoni, katehete mora voditi ljubav prema Svetom pismu i njihovo dobro poznavanje. Rad egzegeta i onih koji se bave biblijskim studijama je dragocjen, a Sveto pismo ima središnje mjesto u teologiji, koja svoj temelj i dušu pronalazi u Božjoj riječi.

Ono što Crkva žarko želi jest to da Božja riječ dopre do svakog njezina člana te da ga jača i krijepi na njegovu putu vjere. No, Božja riječ tjera Crkvu također onkraj njezinih granica, neprestano je otvarajući poslanju prema svima. Živimo okruženi tolikim riječima, ali koliko ih je samo praznih! Ponekad čak čujemo i mudre riječi, ali one se ne dotiču našeg konačnog određenja. Božja riječ, međutim, zadovoljava našu žeđ za smislom, za istinom o našem životu. To je jedina Riječ koja je uvijek nova: objavljujući nam Božje otajstvo ona je nepresušna, nikada ne prestaje nuditi svoja bogatstva.

Predragi, živeći u Crkvi, uči se da Sveto pismo u cjelini smjera na Isusa Krista i spoznaje se da je to duboki razlog njegove vrijednosti i moći. Krist je živa Očeva Riječ, Božja riječ koja je tijelom postala. Sva Pisma navješćuju njegovu Osobu i njegovu spasenjsku prisutnost, za svakoga od nas i za cio ljudski rod. Otvorimo, dakle, srce i um da prihvate taj dar, u školi Marije, Majke Crkve.

____________________________

[1] SV. JERONIM, Comm. in Is., Prol.: PL 24, 17 B.

___________

U sklopu pozdrava poljskim vjernicima

[…] Ovih se dana spominjemo svetih Ćirila i Metoda, apostola Slavena i zaštitnika Europe, otaca kršćanstva, jezika i kulture slavenskih naroda. Vratimo se njihovu apostolskom radu – kao što je poticao sveti Ivan Pavao II. – u izgrađivanju novog jedinstva na europskom kontinentu, kako bi se prevladale napetosti, podjele i – vjerski i politički – antagonizmi (usp. Slavorum apostoli). Svima moj blagoslov!

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Neka vas Gospa Lurdska, koju danas slavimo, prati svojim majčinskim zagovorom, zagovara vas pred Bogom i isprosi vam milosti koje će vas podupirati na vašem putu.

Na kraju ove audijencije, posjetit ću u Lurdsku špilju u Vatikanskim vrtovima i upaliti svijeću, znak moje molitve za sve bolesne, kojih se danas, na Svjetski dan bolesnika, s posebnom ljubavlju spominjemo.

Svima upućujem svoj blagoslov!