Papinska bula „Inter gravissimas“ Grgura XIII. o reformi kalendara

BULA
Inter gravissimas

Grgur, biskup, sluga slugu Božjih,
na trajan spomen.

Među našim ozbiljnim pastoralnim dužnostima, jest i ona da, uz Božju pomoć, privedemo kraju i brigu oko dovršenja svetih obreda Tridentskog sabora (1545. – 1563.).

1. Koncilski oci dužnu pažnju usmjerili su i na Brevijar, no zbog nedostatka vremena, mudro su odlučili da ovo pitanje bude upućeno vlasti i presudi rimskog prvosvećenika.

2. Brevijar sadrži dva glavna dijela. Prvi obuhvaća molitve i himne koje se mole na državne praznike i radnim danom. Drugi dio tiče se godišnjeg slavlja Uskrsa i drugih svetkovina čiji nadnevak ovisi o mjerama kretanja sunca i mjeseca.

3. Reformom našeg prethodnika blažene uspomene Pija V. [1566. – 1572.], prvi dio je ispušten i to je stupilo na snagu [bulom Quod a nobis, 9. srpnja 1568.].

4. Reformu drugog dijela, koja prvotno zahtijeva obnovu kalendara, često su pokušavali provesti rimski prvosvećenici, naši prethodnici. Međutim, to do sada nije moglo biti provedeno. Različiti projekti reforme kalendara predloženi od strane astronoma, osim što su predstavljali goleme i gotovo neraskidive poteškoće koje su uvijek pratile takvu reformu, nisu bili dugotrajni, a i nisu na osobit način doticali drevne obrede Crkve, što je pak bila naša prva briga u ovom radu.

5. Iako je to dakle povjereno nama, zakonima danima od Boga dopušteno nam je podijeliti tu zadaću. Naš dragi sin Antonio Lilio, profesor znanosti i medicine, donio nam je knjigu koju je svojedobno napisao njegov brat Luigi. U njoj je pokazao da se novim ciklusom brojanja dana solarne godine koji je osmislio i vlastitim obrascem zlatnog broja koji se prilagođavaju bilo kojoj solarnoj godini u cijelosti, ispravlja svaki nedostatak kalendara, a stalni izračuni vrijedili bi za svaku generaciju. Tako je uspio obnoviti kalendar i objasniti kako neće trebati daljnje reforme. Ovaj novi projekt obnove kalendara, sažet u maloj knjizi, proslijedili smo prije nekoliko godina poglavarima kršćana i velikim sveučilištima tako da se ovaj rad, koji je rad svih, i provodi uz savjetovanje svih. S onima koji su nam izrazili svoj pristanak, kao što smo se iskreno nadali, konsenzusom smo postigli dogovor da se s vrlo kvalificiranim ljudima, koje smo odabrali iz glavnih zemalja kršćanskog svijeta prije mnogo vremena, okupimo u Svetom Gradu radi reforme kalendara. Nakon što su ovom noćnom radu posvetili puno vremena i pažnje i nakon što su među sobom raspravljali o različitim ciklusima, kako starima, tako i novima, i pošto su pažljivo proučili razmatranja i mišljenja erudita koji su pisali o ovoj temi, izabrali su i izrazili želju za ovim ciklusom broja dana solarne godine, dodavši mu elemente koji su se nakon temeljitog ispitivanja činili ključnima za ostvarenje savršenog kalendara.

6. Proučavajući ovo, primjećuje se da je potrebno istodobno donijeti odluku o tri točke kako bi se obnovila proslava Uskrsa prema pravilima utvrđenim od prethodnih rimskih prvosvećenika, posebno Pija I. [o. 140. – 154.] i Viktora I. [o. 189. – 198.), koji su uspostavili proslavu Uskrsa u nedjelju, umjesto dana 14. nisana koji su favorizirali biskupi s područja Azije i koncilski oci, posebno onih s velikog ekumenskog sabora u Niceji [20. svibnja – 25. kolovoza 325.]. Naime, kao prvo: točan nadnevak proljetne ravnodnevnice, zatim točan nadnevak četrnaestoga dana mjeseca koji doseže ovu dob istog dana kada pada i ravnodnevnica ili neposredno nakon toga, i konačno prva nedjelja koja slijedi nakon toga četrnaestog dana u mjesecu. Stoga smo vodili računa ne samo o tomu da se proljetna ravnodnevnica vrati na svoj nekadašnji nadnevak, od čega se već odustalo otprilike deset dana od završetka Sabora u Niceji, već i da četrnaesti dan Pashalnog mjeseca dobije svoje pravo mjesto od kojega je sada udaljen četiri i više dana, ali i da se utemelji metodičan i racionalan sustav koji osigurava da se ravnodnevica i četrnaesti dan u mjesecu u budućnosti ne pomaknu sa svojih odgovarajućih položaja.

7. Dakle, kako bi se zadržao nadnevak proljetne ravnodnevnice s nadnevkom utvrđenim od koncilskih otaca na saboru u Niceji, 21. ožujka [ad XII Kalendas Aprilis], propisujemo i naređujemo da se u listopadu godine 1582. ukloni deset dana koji teku od trećeg dana prije Nona [5. listopada], sve do Ida uključivo [14. listopada]. Dan koji slijedi nakon IV Nona [4. listopada], kada se tradicionalno slavi Sveti Franjo [Asiški], bit će Ide listopada [15.], i toga dana će se slaviti spomen na mučeništva sv. Denisa (biskupa Pariza, kojeg se prethodno miješalo s Dionizijem Areopagitom), Rustika (Denisova svećenika) i Eleuterija (Denisova đakona, čiji se spomen slavi 9. listopada), kao i spomen svetog Marka, pape i naučitelja [7. listopada], te spomen mučeništva svetih Sergeja, Bakha, Apuleja i Marcela [7. listopada]. Sljedećega dana [septimodecimo vero kalendas novembris], 16. listopada proslavit će se blagdan svetog pape i mučenika Kalista [spomendan 14. listopada], a zatim slijedi XVI kalendas novembris [17. listopada] kada se uzima Oficij i Misa 18. nedjelje nakon Duhova; Nedjeljno slovo će prijeći iz g u c. Konačno, quintodecimo denique kalendas novembris [18. listopada] bit će svetkovina sv. Luke evanđelista, nakon čega će slijediti drugi blagdani kako su upisani u kalendaru.

8. Ali, da ovo desetodnevno uklanjanje ne bi nanijelo bilo kakvu štetu onomu tko mora izvršiti mjesečne ili godišnje isplate, suci će u svim parnicama koje bi iz toga mogle proizaći uzeti u obzir prethodno spomenuto uklanjanje odgađanjem isteka roka bilo koje isplate za deset dana.

9. Zatim, da se u budućnosti ravnodnevnica ne ispušta a XII kalendas aprilis [21. ožujka], utvrđujemo da će se bisekstil [dan umetanja] umetati svake četiri godine (kao što je i sada običaj), osim u stoljetnim godinama. One, iako su do sada uvijek bile bisekstilne, od sada to neće biti, iako mi određujemo da je 1600. godina još uvijek bisekstilna; nakon toga, međutim, te stogodišnjice koje slijede nisu sve bisekstilne, ali prva godina jest, a zatim tri stoljetne godine nisu, a onda je četvrta stoljetna godina zaista bisekstilna. Dakle, godine 1700., 1800. i 1900. neće biti bisekstilne, a tada će, kao i kod običaja na koje smo sada navikli, 2000. godina imati bisekstilni dan umetanja, kao na dan 29. veljače, i taj će se isti redoslijed povremenog dana umetanja bissekstila trajno čuvati u svakom četristogodišnjem razdoblju.

10. Štoviše, da bi se četrnaesti dan Pashalnog mjeseca odredio s preciznošću i da bi se mjesečeva mijena precizno predstavila vjernicima u skladu s drevnim običajem Crkve, neka se to svaki dan bilježi uz čitanje martirologija, naređujemo da se nakon povlačenja zlatnog broja iz kalendara, isti zamijeni ciklusom dana solarne godine koji, zahvaljujući spomenutim vrlo preciznim pravilima zlatnog broja, čini tako da mladi mjesec i četrnaesti dan Pashalnog mjeseca uvijek drže svoje mjesto. I to se jasno vidi u objašnjenju našeg kalendara, gdje su također predstavljene pashalne tablice u skladu s drevnim običajima Crkve i koje omogućuju sigurnije i lakše pronalaženje svetog datuma Uskrsa.

11. Napokon, dijelom zbog deset ispuštenih dana u listopadu 1582. godine (koja se sada može zvati godinom reforme), a dijelom i zbog tri dana koja više neće biti potrebno umetati tijekom svakog četiristogodišnjeg razdoblja, bit će potrebno zaustaviti 28-godišnji ciklus nedjeljnih slova koji se do sada koristio u Rimskoj Crkvi. Želimo zamijeniti isti 28-godišnji ciklus, kako ga je Lilio prilagodio pravilu dana umetanja bisekstila za posljednje godine stoljeća, kao i cijelu solarnu godinu, tako da se nedjeljno slovo uvijek može dati lako kao prije korištenja solarnog ciklusa, kao što je objašnjeno u kanonu koji se na njega odnosi.

12. Stoga, s onim što je tradicionalno pripisano velikom svećeniku, odobravamo ovaj kalendar, koji je sada reformiran i usavršen zahvaljujući beskrajnoj dobroti Boga prema njegovoj Crkvi, i naređujemo da se tiska u Rimu s martirologijom.

13. Ali kako bi se ove zapovijedi održale netaknutima i svugdje očistile od nedostataka i pogrešaka, zabranjujemo svim tiskarima na predmetnom teritoriju koji je, sa ili bez posrednika, u našoj nadležnosti i nadležnosti Svete Rimske Crkve, da imaju smjelosti ili pretpostavku da bez našeg odobrenja tiskaju ili objavljuju kalendar ili martirologij, zajedno ili odvojeno, ili da na bilo koji način iz toga izvlače korist, pod kaznom gubitka ugovora i novčane kazne od stotine zlatnih dukata koju će platiti Apostolskoj Stolici. Što se tiče ostalih, gdje je sličan predmet u pitanju, dajemo im istu zabranu, pod kaznom izopćenja latæ sententiæ i drugim kaznama po našem nahođenju.

14. Stoga uklanjamo i apsolutno ukidamo stari kalendar i želimo da svi patrijarsi, primasi, nadbiskupi, biskupi, opati i drugi poglavari Crkava stave na snagu novi kalendar, kojem je prilagođen martirologij, i da se koriste samo njime za čitanje Božanskog oficija i proslavu svetkovina, svaki od njih u svojoj crkvi, samostanu, zapovjedništvu, vojsci ili biskupiji, kao i svi ostali svećenici i službenici, svjetovni i redovnici, oba spola, kao i vojnici i svim kršćani. Upotreba ovog kalendara započet će nakon uklanjanja deset dana u listopadu 1582. Što se pak tiče onih koji žive u područjima predalekim da bi na vrijeme saznali za ovo pismo, takvu promjenu smiju napraviti u listopadu godine koja slijedi odmah nakon ove, 1583., ili sljedeće, naravno, čim im stigne ovo pismo, na način kako smo gore naznačili i kako će to biti podrobnije objašnjeno u kalendaru godine kada će reforma stupiti na snagu.

15. Osim toga, prema uvjetima vlasti koju nam je Bog dao, potičemo i molimo naše vrlo drage sinove u Kristu, presvijetlog kralja Rudolfa, cara Svetog Rimskog Carstva, kao i druge kraljeve i prinčeve i poglavare republika. Preporučujemo im, budući da su tražili da se dovrši ovo vrlo vrijedno djelo, ali također na osobit način da bi se održao sklad između kršćanskih naroda u proslavi svetkovina, da usvoje za sebe ovaj naš kalendar i da se pobrinu da ga svi njihovi podanici usvoje s poštovanjem i dosljedno mu se prilagode.

16. Budući da bi bilo teško proslijediti ovo pismo svim zemljama kršćanskog svijeta, naređujemo da se ono učini dostupnim javnosti i javno objavi na vratima bazilike Velikog prvosvećenika i na vratima Apostolske palače, kao i na ulazu na Campo dei Fiori [Trg cvijeća]. Također, svim ljudima u svim zemljama, zajamčit će se istodobno jednak pristup primjercima, čak i tiskanim, ovog pisma popraćenima primjercima spomenutog kalendara i martirologija potpisanih rukom i ovjerenih pečatom javnog i vjerodostojnog crkvenog dostojanstvenika, koji će biti učinjeni dostupnima svima uz prikazano izvorno pismo.

17. Stoga nitko ne smije kršiti ništa što je ovdje napisano, odredbu, mandat, ustanovu, želju, odobrenje, zabranu, potiskivanje, ukidanje, poticaj i zahtjev, niti se smije usuditi nepromišljeno protiviti. Ukoliko to netko i pokuša trebao bi znati da će na sebe navući gnjev svemogućeg Boga te apostola Petra i Pavla.

Dano u Tuskulu 24. veljače, u godini Utjelovljenja Gospodnjega 1582., 10. godine našega pontifikata.

prva stranica bule Grgura XIII. Inter gravissimas (Wikipedia)