„Zahvalnost za Božji dar je elementarna gesta pred onim što ne zaslužujemo, pred onim što je potpuno darovano i čini nam dobro“. Tim je riječima kardinal Pietro Parolin, državni tajnik, započeo svoj popodnevni govor 11. ožujka na online susretu koji je, u povodu desete obljetnice Franjina izbora, organizirala Akademija katoličkih lidera, koja obuhvaća jedanaest zemalja Latinske Amerike.

Osvrćući se na obljetnicu, 13. ožujka, kardinal je istaknuo da je „Papa, sa svojim vrlinama i ograničenjima, dio providonosne pedagogije koju Bog provodi da nas odgaja i ispravlja“. „Ovaj Papa“, posebno, a „ne ‘papinstvo’ u apstraktnom smislu“, naglasio je Parolin, „jest dar koji bez straha slavimo i prihvaćamo, ako želimo živjeti u punom crkvenom zajedništvu i u istinskom stavu nasljedovanja Isusa Krista“. Koncilska konstitucija Lumen gentium uči: Papa je „načelo te trajni i vidljivi temelj jedinstva, kako biskupa tako i mnoštva vjernika“. „To znači da punog crkvenog zajedništva nema ako to nije s papom Franjom“, primijetio je državni tajnik.

„Papina ljudskost, kroz koju se ostvaruje Petrova služba, nedvojbeno je njegova ranjiva strana“, dodao je. „Ljudskost Petra i svih njegovih nasljednika uvijek je bila predmet prezira i napada“. Već je veliki teolog Hans Urs von Balthasar u „La epidemia antiromana“ („Proturimska epidemija“) iz 1974. ustvrdio da svaki papa, koliko god svet bio, uvijek nudi i „ljudsku stranu“ koja je otvorena kritici. „Ali grijeh je što u Katoličkoj Crkvi, koja se sastoji od grešnika, čim netko zauzme višu službu, izgubi sve simpatije koje je imao te završi u rukama više ili manje oštre kritike“.

Ove „snažne riječi“ teologa von Balthasara „vrijede i danas“, rekao je Parolin: „Svaki Papa, na početku svog pontifikata, sigurno iskusi vrtoglavicu onih koji će biti oštro suđeni. Liberali i konzervativci, veliki teolozi ili pomodni ‘influenceri’ moći će to isticati, kritizirati ga i zadavati mu glavobolje. Međutim, misterij Petrove službe daleko nadilazi olake diskvalifikacije. Otajstvo Petrove službe daje nam objektivan parametar za učeništvo i život u istinskom zajedništvu i sinodalnosti. Papa je sveopći pastir. Nemojmo to nikada zaboraviti.“

Deset godina nakon izbora Franje, „vrijedi se prisjetiti ovih stvari“ koje su „bitni dio katoličke vjere“, napominje državni tajnik Svete Stolice. Naprotiv, „čisto svjetovno čitanje službe pape Franje lako nas može dovesti do igara moći“. Umjesto toga, „cijenjenje njegove osobe i njegove pastoralne ljubavi utemeljeno na vjeri način je ispravnog tumačenja dara koji ga podržava i vodi.“