Nadbiskup je homiliju započeo citirajući korizmeno predslovlje koje kaže da nam Bog svake godine, po Majci Crkvi, daje „da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom“.

„Na taj način mi trajno, a posebno kroz hod korizmenog obraćenja, kroz molitvu, post i djela ljubavi idemo prema dovršetku spasenja koje smo već primili kao plod Kristovog vazmenog otajstva, koje u nama djeluje snagom i djelovanjem Duha Svetoga te trajno u našim srcima budi glad i žeđ za Bogom, za nutarnjim mirom i radošću te za slogom i zajedništvom s drugim ljudima“, rekao je nadbiskup Hranić.

Osvrćući se na Poruku pape Franje za korizmu, nadbiskup je naglasak stavio na stvorenu stvarnost koja je, kako je rekao, po ljudskom grijehu zakinuta za svoj odnos s Bogom. „Grijeh vodi čovjeka do toga da se počinje smatrati bogom svih stvorova, da se doživljava njihovim apsolutnim gospodarem i da ih ne koristi za onu svrhu koju je htio Stvoritelj, nego za vlastite interese, na štetu stvorova i drugih ljudi. Stvorenu stvarnost promatra kao robu koja treba služiti isključivo njegovu sebičnom profitu. I ako nismo usmjereni prema Bogu, prema Isusu Kristu i prema uskrsnoj preobrazbi svega stvorenoga kao cilju prema kojemu čeznemo, upozorava Papa – tada je jasno da se na kraju počne nametati logika izražena u sloganima: želim sve i to odmah i, ma koliko imao, to mi nije dosta“, upozorio je nadbiskup Đuro Hranić.

„Svaki čovjek u svome srcu i savjesti, bio on toga svjestan ili ne, vjerovao on to i ispovijedao ili ne, u svome srcu i savjesti prepoznaje Božje zapovijedi. I ako sluša svoju savjest, pa makar bio i nevjernik, on već čini dobro također i svemu stvorenom te tako i nesvjesno surađuje u otkupljenju i spasenju čitave stvorene stvarnosti“, rekao je nadbiskup, zaključujući kako smo mi ljudi, čitav svijet i priroda oko nas potrebni spasenja: „Po našem obraćenju i sam stvoreni svijet može ‘svetkovati Uskrs’: otvoriti se novom nebu i novoj zemlji. Ta žudnja, to iščekivanje stvorene stvarnosti može se ostvariti po objavljenju sinova Božjih, to jest kad se mi kršćani i svi ljudi sa svom odlučnošću prepustimo ‘porođajnim bolima’ obraćenja.“

Prije obreda pepeljenja nadbiskup je istaknuo kako je korizma povlašteno vrijeme našega obraćenja, a posipanje pepelom znak našega kajanja i želje za obraćenjem. „Papa Franjo veli da nas korizma poziva da obnovimo svoje kršćansko lice i srce pokajanjem, obraćenjem i opraštanjem; da se obnovimo molitvom, postom, i djelima ljubavi, kako bismo mogli ponovno otkriti radost nauma koji Bog ima za sva svoja stvorenja i za svakoga od nas, a to je da ljubimo njega, našu braću i sestre i čitav svijet, i da u toj ljubavi pronađemo našu pravu sreću“, rekao je nadbiskup na kraju homilije.