Pepelnica u dubrovačkoj katedrali
Obred pepeljenja u dubrovačkoj katedrali
Na Pepelnicu kojom počinje novo vrijeme liturgijske crkvene godine – korizma, u srijedu, 17. veljače misu u katedrali Gospe Velike predvodio je delegat s ovlastima generalnog vikara Dubrovačke biskupije i rektor crkve Sv. Vlaha don Hrvoje Katušić.
Okupljeni vjernici pristupili su obredu pepeljenja, a oni koji su ga dijelili činili su to ne dodirujući čelo vjernika nego ih samo po glavi posipajući blagoslovljenim pepelom.
Na početku propovijedi rektor Katušić se spomenuo običaja koje smo naslijedili u svojim obiteljima, gradu, zajednicama a koji su nam drugi prenijeli. Jedan od običaja koji uglavnom imamo za korizmu jest da se nečega odričemo, pa se ljudi pitaju što bi mogli učiniti sa svojim životom i čega bi se odrekli ili čemu bi se više posvetili i stavili naglasak u svojem životu. Koristimo to vrijeme za odricanje od nekih svojih sitnih poroka, kojih bi se i inače trebali odreći, pa kada dođe Uskrs i kada bi trebali nastaviti sveto živjeti mi se često vratimo tim porocima.
Zatim je naglasio rečenicu iz prvog čitanja gdje prorok Joel kliče i govori: „Razderite srce svoje a ne halje svoje“. Time prorok pokušava skrenuti pozornost na ono što je najbitnije, na ono što je važno a to je ne ta poderana odjeća koja se nekada u znak pokore uistinu nosila, nego ono što je uistinu bitno a to je kakvo je moje srce. To znači, pojasnio je propovjednik, imam li u svome srcu promjenu, da se želim približiti Gospodinu i da želim iskreno njega nasljedovati, da prepoznam sve svoje slabosti i borim se protiv njih, da se pokušavam što više suobličiti evanđelju koje slušamo.
Napomenuo je kako u pročitanom evanđeoskom ulomku evanđelist Matej tri puta spominje riječ licemjeri, a u svom evanđelju ukupno 14 puta. Te riječi je Gospodin uputio svojim učenicima rekavši im da paze da ne budu licemjeri, a preko čitanja tog ulomka u misi upućuje ih i nama danas, svima u Crkvi, svima koji su vjernici i koji mole. Biti licemjer znači jedno govoriti a drugo činiti, objasnio je rektor Katušić, jedno pokazivati a drugačije živjeti.
Ovaj poziv koji evanđelist Matej upućuje a koji se u prvom redu odnosi na farizeje i pismoznance spominje i tri djela koja su dio religiozne prakse i u Starom zavjetu, a to su: milostinja, molitva i post. Farizeji su u izvršavanju toga bili besprijekorni, davali su desetinu od svega, u molitvi su bili prvaci a postili su za razliku od drugih čak dva puta tjedno. Izvana gledano bili su besprijekorni. Ali Isus promatra njihova djela i upozorava svoje učenike da ne budu kao licemjeri.
Isus promatra i nas i poziva nas da ne ostanemo samo na izvanjskom, da ne ostanemo samo na običajima nego da se kroz ovu korizmu spustimo u svoje srce i promotrimo kako stvarno živimo, kakvi smo u svojoj obitelji, kakvi smo prema roditeljima i djeci, kakav sam prema kolegama na poslu, kakav sam prema susjedima i postoji li itko kome nisam spreman oprostiti, tko me toliko ranio da moje srce nema hrabrosti oprostiti mu. Spustimo se u svoje srce. Koliko ljubim i koliko služim svojim bližnjima? – to je Gospodinu najvažnije.
Svoje promišljane rektor Katušić je zaokružio molitvom da nam korizma svima bude poticaj da u tišini svoje sobe uz svoje molitve pogledamo svoj život i prepoznamo trenutke slabosti i iskreno se potrudimo to “razderati” i tu doživjeti obraćenje.
Misno slavlje je pratio dio zbora pod vodstvom vjeroučiteljice Željane Lučić. Na kraju mise je kao i svake srijede upriličeno klanjanje pred Presvetim Sakramentom.
