Šestu srijedu u devetotjednoj pobožnosti svetom Josipu hodočasnike su predvodili domaći župljani Župe Blažene Djevice Marije Snježne s Dubovca. Uz brojne vjernike, Josipove hodočasnike, na misnom slavlju su sudjelovali brojni umjetnici i kulturni djelatnici za koje se tom prigodom na poseban način molilo. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora s Dubovca „Sveti Josip“ pod vodstvom s. Blandine Rakarić.

U prigodnoj homiliji mons. Sente je kazao kako će vjernici u korizmenom vremenu često sudjelovati u pobožnosti križnoga puta i promatrati Isusa raspetoga na križu. „Tko bi od nas ljudi svojevoljno prihvatio teret križa, muku križa, smrt križa, a Isus u njemu vidi smisao i na tom križu ustraje jer zna da nakon smrti na križu dolazi radost uskrsnog jutra. Kao Bog to naravno zna, a kao čovjek spoznaje zato što i sam često ulazi u ovakva milosna vremena“, rekao je propovjednik.

Korizma od 40 dana ima svoj oslonac u onih četrdeset godina putovanja Izraelaca iz egipatskog ropstva do Obećane zemlje, u onih četrdeset dana boravka Isusa u pustinji. „Na više mjesta možemo u Bibliji pronaći mnoštvo primjera u kojima su se ljudi intenzivno pripremali za neko milosno susretanje s Bogom. Jedan od njih je i Josip Egipatski koji je morao proći kroz proces robovskog služenja, da bi ga faraon otkrio kao Božjeg čovjeka koji mu tumači snove, zapravo Božju objavu po kojoj se spašava egipatski i izraelski narod od propasti izazvane glađu. Božja Riječ zapisana u Bibliji nas uči kako je svaka radost, svaki uspjeh, svaka pobjeda utemeljena na trpljenju, odricanju i pokori. Netko će to na suvremeni način reći ‘ako si stalno naspavan, ne možeš biti uspješan’. Mi vjernici znamo da se zagledani u lik Krista raspetoga možemo radovati radosti uskrsnog jutra. U pokri to spoznajemo“, poručio je mons. Sente.

„Isus u Matejevom evanđelju daje tri savjeta pomoću kojih ćemo to lakše usvojiti: da se ne štedimo u dijeljenju milostinje, da budemo intenzivni molitelji i da znamo od vremena do vremena postiti, trapiti svoje tijelo. Sve je to potrebno činiti u skrovitosti kako bi naša duhovna aktivnost bila Bogu draga. Bog voli skrovita, nadasve ponizna čovjeka zato što on sam sebe ponizi postavši poslušan do smrti na križu. Kada bi ljudi više bili ponizni, ne nametali sebe, osluškivali i primjećivali druge, svijet bi bio bolji, obitelji bi bile blagoslovljenije. Svaki od nas bi bio radosniji“ zaključio je rektor Svetišta.

Nakon misnog slavlja u prostorima galerije „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta svetog Josipa uslijedila je „Pepelnica umjetnika“ o Krležinoj Bibliji.