Nadbiskup je na početku homilije podsjetio na poziv pape Franje na molitvu za mir u Ukrajinu, „da Bog takne srca moćnika, da se sve uzmogne riješiti na lijep i dobar način, da ljudi ne stradaju, da što manje pate i da ponovno žive u miru“. Više ili manje, uvijek se u životu susrećemo s problemom zla. Zlo dolazi na ovaj svijet zato što nedostaje dobra. „Ako mi koji se smatramo dobrim ljudima ne činimo dobro, onda će drugi činiti zle stvari.“

Komentirajući dnevna čitanja propovjednik je naglasio da nas Sveto pismo poziva da ne budemo licemjeri, ili na grčkom hipokrit, da ne budemo, u doslovnom prijevodu – glumci. „Glumimo izvanjski da smo dobri i pošteni, ali u biti to nismo. Kada naš život postane gluma u međuljudskim odnosima onda dolazi do problema. Mi mislimo da čovjek može činiti i govoriti što želi, ali ako ne govorimo istinu, i nemamo povjerenja jedni u druge tada nastaju veliki problemi u obitelji i u društvu, u međuljudskim odnosima. Sve počinje iz čovjekova srca. Zašto to činimo?“, retorički se zapitao propovjednik, „jer se želimo prikazati boljima nego što jesmo.“

Propovjednik je nadalje naglasio da današnji društveni standardi zahtijevaju od čovjeka uspjeh pod svaku cijenu, zato ljudi čine ponekad loše stvari samo kako bi se prikazali uspješnima, iako to nije istina. „Pozvani smo ne govoriti drugome nego propitati sebe glumimo li pred svojim bližnjima. Trebamo biti iskreni. Danas iskrenost nije na cijeni. Ponekad smo previše ljubazni, ne želimo povrijediti ljude oko nas pa im stoga često govorimo ono što oni žele čuti. Činimo to samo da izbjegnemo sukob, a ne promišljamo činimo li time dobro toj osobi. Kao vjernici trebamo djecu ukoriti učine li neke stvari koje nisu dobre, trebamo ih upozoriti i reći da je to grijeh i da nije dobro da to čine. Ako nam je stalo do osobe trebamo željeti da ta osoba spasi svoju dušu. No, ako od malena djecu ne opominjemo za loše stvari dolazimo do jednog velikog licemjerja koje se širi, to nam postane normalno, uvjerimo sebe u tu laž iako vidimo da nije tako; to postane društvena norma“, upozorio je propovjednik.

Govoreći o simbolici pepela nadbiskup je istaknuo da smisao pepeljenja ne smije ostati na posipanju pepelom i privremenom odricanju od nečega. Pogrešno je misliti da smo time izvršili što se od nas traži. „Taj pepeo je poziv na pokajanje, jer tko se može pokajati jest ponizan čovjek. Ako je čovjek ohol i misli o sebi sve nabolje, taj smatra da nije potreban obraćenja i pokajanja. Pristupanjem pepeljenju iskazujemo da se smatramo nedostojnim, grešnim i da se želimo popraviti, to je velika stvar za početka čovjekova obraćenja“, naglasio je nadbiskup.

„Taj pepeo simbolizira smrt“, rekao je nadalje propovjednik, podsjetivši da se nakon smrti tijelo vraća u prah i pepeo. „Stoga nas ova korizma poziva da budemo mudri i razboriti, da budemo svjesni da je čovjekov život kratak i prolazan, te da ništa s ovoga svijeta nećemo ponijeti, sve ćemo ostaviti za sobom. Stoga, kada stičemo ta dobra trebamo se pošteno odnositi prema onome što nam je Bog povjerio.“

„Pepelnica nas poziva i na sakrament ispovijedi, pepeljenje nas ne oslobađa od grijeha, za to je potreban ispovijed. Jedino nakon ispovijedi čovjek može olakšati svoju dušu i krenuti iz početka. Zato se moramo pokajati i tražiti od Boga oproštenje; za to treba poniznosti i treba od Boga tražiti da nam podari vjeru da možemo preokrenuti svoj način razmišljanja, da počnemo razmišljati kako Bog želi“ rekao je nadbiskup.

Nadalje je istaknuo da „postoje tri temeljna stava što se tiče korizme: post, djela milosrđa i pokora. U prvom redu pozvani smo moliti,  za svoje potrebe i potrebe drugih ljudi. U tom razgovoru s Bogom izražavamo svoje osjećaje svatko u dubini svoga srca, u molitvi osjećamo Božju ljubav. Pozvani smo činiti djela milosrđa, kako materijalna tako i duhovna, u prvom redu onima oko nas, prihvatiti čovjeka onakvim kakav je i razumjeti ga, korizma je trenutak za nastojati popraviti međuljudske odnose u svojoj svakodnevnici“, rekao je propovjednik te je nadodao „korizma nas poziva i na pokoru, uz oproštenje ide i pokora. Svatko je pozvan izabrati si pokoru, a svatko od nas zna što mu je potrebno.“

„Neka nam ova korizma bude poziv da budemo bolji ljudi, da govorimo istinu, da budemo iskreni. Želim svima nama da nam ova korizma bude plodonosna, ako urodi plodom u našem srcu, bit će plodonosna i u našem okruženju, i svatko će osjetiti njezine plodove jer dobrota se širi. Želimo biti ljudi koji će širiti dobrotu, istinu i ljubav, no ako je nemamo u srcu, ne možemo je drugome dati“, zaključio je nadbiskup.

Misu je glazbeno animirao katedralni zbor.