„Čut ćemo danas od sv. Ivana u njegovoj Prvoj poslanici naputak: ‘Dječice ne ljubimo riječju i jezikom nego djelom i istinom’. Mi smo često brzi na riječima, a sporiji na djelima. Gospodin traži od nas da svoju vjeru potvrdimo djelima. To je činio sv. Dujam, to su činili svi oni koji su pridruženi Kristu slijedili njegov put. Da bismo i mi mogli biti dionici Kristove milosti u ovoj euharistiji, koju slavimo, zamolimo ga da očisti naš jezik, osnaži naše srce, ojača našu volju kako bismo svojim kršćanskim djelima potvrdili svoje kršćansko ime“, kazao je dr. Mateljan na početku misnoga slavlja.

U propovijedi je govorio o „priključku“ na Isusa Krista. „Živimo u vremenu kad ne možemo bez priključka. Ta riječ nas asocira na mrežu, Internet, a od tih stvari ima mnogo važnijih priključaka poput nekoć priključka na vodovod i struju. Danas kad kažemo ‘priključak’ obično mislimo na telekomunikacije i stalno stižu nove mreže. Međutim, imamo i drugih priključaka, društvenih, primjerice priključiti se grupi, društvu, zajednici. Osjećamo da sami ne možemo, potrebno nam je biti u društvu. U zajednici se ostvarujemo. Može se dogoditi da taj priključak ne bude dobar pa ode naopako, ukrivo“, upozorio je don Ante.

U nastavku je govorio o Pavlovom priključku zajednici Isusovih učenika naglasivši da ga nisu baš oduševljeno primili jer su se sjećali Savla koji je progonio i zatvarao kršćane i koji je pristao da se ubije Stjepan. Nisu znali što se dalje s njim dogodilo kako se taj „Savao pretvorio u Pavla, kako se isključio iz one družbe progonitelja i priključio progonjenima, Kristu, Crkvi, vjerujućima i to hrabro. Kad ga je Barnaba doveo apostolima i jamčio za njega onda su ga primili kao svoga. A Pavao je mnogo puta u svojim pismima potvrdio da vjernik bez zajednice nije potpun, nije posve u skladu s Kristom i njegovim poslanjem“.

Isus u nedjeljnom evanđelju također govori o priključku, nastavio je katedralni župnik, „istina u slici onoga vremena koja je i danas bliska ljudima: u slici trsa i loze, panja i mladice. Mladica može rasti, razvijati se, donositi plod jedino ako je na trsu, ako je priključena. Ona koja se isključi – osuši se, koja se polomi – baca se. Zdravu mladicu se čisti, obrezuje, hrani i čuva da bi donijela plod. Isus veli da je on trs a Otac nebeski vinogradar i da su njegovi učenici mladice koje bez njega ne mogu ništa. A kad su u njemu na njega navrnuti, ucijepljeni, nakalamljeni, njemu pritjelovljeni i u njemu uglavljeni kroz njih teče njegov životni sok, snaga, njegov duh“.

Pridruženjem Kristu kao trsu postaje se dio njegova vinograda, njegova otajstvenoga Tijela, Crkve. Tim pridruženjem veli sv. Ivan u svojoj Prvoj poslanici događa se troje: upoznajemo ga kao istinu, ljubimo ga kao život, upućujemo se s njim i k njemu jer on je put. Tu je odgovor, istaknuo je propovjednik, na „katekizamsko pitanje na početku svake pouke: Zašto smo na svijetu? Odgovor je: da Boga upoznamo, da ga uzljubimo i k njemu dođemo. Čudno je kako se ta formulacija izostavila u novom katekizmu i kao da je stavljena po strani“.

Dr. Mateljan je o pridruženju Kristu propovijedao kroz aktualni govor o cijepljenju naglasivši da „u cijepljenju primamo nešto što ne možemo u sebi imati s nakanom da nam to bude od pomoći ili bi barem tako trebalo biti. I Isusova slika iz evanđelja ima veze s tim. Pridruženjem Kristu, ucjepljenjem u njega primamo ono što od sebe ne možemo imati: Božju milost, blizinu, pomoć, dobrotu, milosrđe i to se događa vjerom i sakramentima, iznad svega krštenjem i euharistijom. Cjepivo koje nas čuva za život vječni je euharistija (‘lijek besmrtnosti’). (…) Kršćansko cjepivo su sakramenti, učinak je milost. Nužni su jer smo u svijetu punom zaraze, djelotvornost imaju jer u njima djeluje Krist po Crkvi u onima koji slijede njegove upute. Onima koji ne slijede njegove upute ne da ne mogu biti od koristi nego mogu biti i na štetu. Kod svakoga cijepljenja boli, treba zarezati, odrezati beskorisno i štetno, pobuditi ono što je dobro. Svako ucjepljenje uključuje određeno odricanje. To je nužno kako bi i milost potekla, kako bi se životni sok razlio i da bi se ostvario cilj: plod, život vječni“.

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da nasljeduju sv. Dujma koji je potpuno priključen Kristu i ucijepljen u njega, u njegovu mrežu u Crkvu, „pastir koji je u potpunosti nasljedovao Učitelja sve do predanja vlastitoga života za stado ostvarujući njegovu zapovijed, a ona prema današnjem čitanju glasi: da vjerujemo u ime njegova sina Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam on zapovijedi. (…) Sveti Duje danas mene i vas pita na koga si priključen, koje si cjepivo primio i kako djeluje u tebi? Koji duh teče tvojim žilama? I nije li vrijeme da dobro promisliš jer koliko god vremena bilo bit će ti ga malo?“ Zaključio je propovijed poznatim riječima, kojima svake godine, započinje procesija prigodom slavlja svetoga Dujma: „Korake nam upravi putovima mira, blagoslov nam podaj, Duha ljubavi!“

Za vrijeme mise pjevalo je samo nekoliko pjevača katedralnog zbora uz orguljašku pratnju mo. Ivana Urlića, koji su na kraju otpjevali pohvale u čast sv. Dujma i „Kraljice neba“. Izravni prijenos mise bio je putem YouTube kanala Splitsko-makarske nadbiskupije i društvenih mreža.

Devetodnevna priprava za proslavu sv. Dujma se u splitskoj prvostolnici nastavlja u ponedjeljak 3. svibnja misnim slavljem u 18 sati koje predvodi don Marko Ćubelić uz izravni prijenos mise na Youtube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije i putem društvenih mreža.