Fra Antonio je na početku homilije okupljenim štovateljima sv. Nikole rekao da se, kao što piše u Evanđelju dana (Lk 12, 1 – 7), oko Isusa okupljalo veliko oduševljeno mnoštvo ljudi. „Isus ih upozorava da oni koji tvrde da slijede Isusa ne mogu sjesti u pozadinu u hlad i slušati kako svoje zahtjeve postavlja ljudima koji još nisu njegovi sljedbenici. Učenici moraju Isusove riječi shvatiti kao one koje su prvo upućene njima. Isus je ovom prilikom počeo upozorenjem protiv kvasca farizejskog. Kvasac simbolizira prožimanje koje je polagano, podmuklo i neprekidno“, rekao je fra Antonio naglasivši da je „govoriti jedno, a činiti drugo jako opasno“.

Naglasio je da Isus od „učenika traži samokritičnost“. „Za kršćanina nema kompromisa: ako ne dopusti da ga dodirne Božja ljubav onda završava kao licemjer“, istaknuo je fra Antonio.

O šibenskom svecu propovjednik je rekao da je tražio „Kristovo lice i postao sjaj toga lica. Lice Kristovo koje je Nikola susreo preko razmatranja o Kristovoj muci bilo je: ‚Prezreno, odbačeno od ljudi, puno boli, vično patnjama, od kog’ svatko lice se otklanja.‘ Bilo je to lice Krista koji je vršio volju Oca nebeskoga, koje je iz ljubavi umro za svijet.“

Potom je kazao vjernicima da Isus i njima, kao nekad učenicima postavlja pitanje o traženju smisla. „Ne samo da nam želi reći: ‚Samo hrabro!‘, nego nam i otvoreno govori da ovozemaljski život nema sam u sebi smisao! Otkriva nam, otvoreno, da smrt nije kraj! Smrću ne prestajemo postojati, ni mi, ni oni naši dragi koje više ne možemo zagrliti.“

„Sveti Nikola u trenutku mučenja pokazao je da se ne boji ni mučitelja ni smrti, nego samo Boga“ ustvrdio je o. Mravak dodavši da je „naš svijet izbacio pojam Strah Božji“. Potom je objasnio što je taj dar Duha Svetoga. „Strah Božji je svijest da je Bog velik i svet, da ne prihvaća nikakvu našu nevjernost i kukavičluk. Strah Božji nam govori da je Bog život i da je po svome Sinu Isusu Kristu, Kralju mučenika, pobijedio na križu smrt a po uskrsnuću nama darovao vječni život.“

O napasti bijega koja dolazi u progonstvu i životnim nedaćama, propovjednik je istaknuo da se ne treba bojati „jer povjerenje u Oca oslobađa nas od svakog ljudskoga straha. Svijest da smo važni u Božjim očima i da se On brine za nas daje nam snagu i, istovremeno, ulijeva u nas veliku radost da naš Bog nije daleki Bog. On je Bog koji nam je preko svoga Sina Isusa Krista pokazao da se s nama raduje, živi, suosjeća i pati u našim patnjama.“

„Riječ Kristova potiče nas da budemo samokritičniji prema sebi, svome životu i življenju kršćanske vjere. Da svakoga dana prije počinka obavimo svoj Ispit savjesti, pitajući se pred Bogom kakvi smo bili prema Njemu, prema sebi i svome bližnjemu. Jesmo li svjedočili preko svoga lica Božje lice ili samo ljudsko, površno i podvojeno lice? Riječ Božja želi da tražimo lice Božje, da budemo iskreni i autentični vjernici koji se ne skrivaju iza lažnih maski već da naše srce i lice budu jedno“, rekao je na kraju homilije fra Antonio.

Zaključujući potaknuo je vjernike da preko Riječi Božje obnove u vlastitom življenju „važnost svijesti o Strahu Božjem“ koji „preko sv. Nikole Tavelića i brojnih mučenika Crkve govori da je Bog velik i svet, da ne prihvaća nikakvu našu nevjernost i osrednjost, da postoji poslije ovoga života po Isusu Kristu vječni život“.

S fra Antonijem misu su suslavili rektor Svetišta fra Ivan Bradarić, fra Ivan Penava i fra Josip Ivanović.

Velika devetnica nastavlja se u petak 23. listopada kada će misu u 19 sati predslaviti fra Martin Jaković, župnik Župe sv. Stjepana pod Borovima i gvardijan Samostana sv. Frane na Obali u Splitu.

fra Antonio Mravak