Kardinal Puljić pohodio župu Petrijevci

Ispred župne crkve kardinala je dočekao domaći župnik Matej Glavica s okupljenim župljanima koji su ga uresili slavonskim ručnikom i dugim pljeskom izrazili dobrodošlicu.

Kardinal se potom u zajedništvu s đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, u pratnji župnika uputio u crkvu na molitvu te je nakon toga dao izjavu za medije. U svečanoj procesiji iz župnog doma do crkve sudjelovali su župljani obučeni u narodne nošnje te koncelebranti pomoćni biskup Ćurić, Franjo Bodonji, dekan Valpovačkog dekanata, Jure Krešo, župnik u Josipovcu, Branko Janjić, župnik u Belišću, Željko Kovačević, župnik u Blatu na Korčuli i domaći župnik Glavica.

Pozdravnu riječ dobrodošlice u Đakovačko-osječku nadbiskupiju uputio je pomoćni biskup Ćurić, ističući kardinalovu povezanost s ovom nadbiskupijom u kojoj je i sam primio svećeničku formaciju i zaređen za svećenika na Petrovo 1970. godine. Istaknuo je kako je za župu Petrijevci ‘Petrovo u Petrijevcima’ posebno radostan dan „kad spomenom svog zaštitnika obnavljaju put i svjedočanstvo svoje vjere“. Biskup je vrijednim istaknuo kako ova župna zajednica u ovoj prilici želi konkretno pomoći Crkvi vrhbosanskoj te naglasio kako gesta dobročinstva župljana u zajedništvu sa svim dobročiniteljima za potrebe Vrhbosanske nadbiskupije treba biti uistinu na ponos i poželio blagoslovljene daljnje korake dobročinstva i ljubavi.

U homiliji kardinal Puljić, oslanjajući se na navješteno evanđelje o milosrdnom Samarijancu, skrenuo je pozornost na snagu pitanja ‘Tko je moj bližnji?’ Ispričao je dva slikovita primjera u kojima je predstavio konkretnost evanđeoskog poziva na milosrđe prema bližnjima. „Što znači biti bližnji?“, upitao se kardinal, te nastavio: „Čovjeku koji pati izraziti blizinu, solidarnost, imati srca za njega. Tako bi danas mladoga čovjeka trebalo odgajati. Da budemo jedni drugima bližnji i imamo na umu da je bližnji onaj koji me treba. Moju pomoć, bilo u obitelji, sredini, mom ili tuđem narodu, jer svaki je čovjek važan. Kad sam vjernik, kad sam Isusov, onda njegov primjer trebam nastaviti djelom“. „Živeći u ovom materijalnom vremenu, previše smo se orijentirali na ovozemaljsko, a to je tako prolazno. Sve što radimo, sve što živimo, trebalo bi nas voditi da shvatimo da idemo na onaj svijet, Bogu i zato je potrebno živjeti na ovoj zemlji tako da možemo ustrajno koračati prema vječnosti“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup.

Kardinal je govorio o ulozi i značenju majke, ističući kako svi imaju četiri majke: „Prva majka je ona koja nas je fizički rodila i to je dar Božji. Treba imati na umu kako roditeljstvo nije zasluga već Božje djelo i Božji zadatak kojim On iskazuje da čovjeka želi za suradnika te iz tog razloga stvara dušu i život pod srcem majke. Zato moramo poštovati život, vrednovati ono što je Božje i vrednovati majčinstvo. Majka, hraneći nas svojim mlijekom, ujedno na dijete prenosi i svoju vjeru i to čini obitelj prvom školom vjere i molitve“. Druga je majka, rekao je, domovina: „Zato dijete od malih nogu treba učiti da ljubi zemlju na koju je stalo, da se na njoj igra, da se slobodno uprlja i da ju zavoli kao svoju majku domovinu“. Treća majka, nastavio je kardinal, majka je Crkva, ona koja nas je krštenjem rodila da budemo djeca Božja i to je dostojanstvo koje je Isus platio svojom krvlju na križu. „To dostojanstvo je Božji dar. Krštenjem smo postali djeca Božja, braća Isusova i braća i sestre jedni drugima. Krvlju Kristovom postali smo djeca Božja. Kad se u čovjeku probudi to dostojanstvo onda se lakše nosi sa životom. Vrlo je opasno prepustiti se depresiji. Tuga je kao hrđa koja nagriza dušu. Kad mi izgubimo nadu onda kao što hrđa nagriza željezo, nagriza nam se duša i zato je potrebno ponovno obnoviti dostojanstvo djece Božje“, rekao je.

Kao četvrtu majku, na poseban je način kardinal istaknuo majku Mariju, koju Isus daje s križa riječima ‘Evo vam majke.’ „Naša je to majka jer nam je donijela Isusa, koji je postao naš brat i koja nas tješi baš poput prave majke koja poljupcem liječi dijete kada ga nešto tišti i boli. Tako i mi često dolazimo Mariji pa iznesemo svoj jad i bol, a Marija nas svojom majčinskom ljubavlju poljubi i utješi nas, a ta nam je utjeha itekako potrebna“, pojasnio je kardinal.

Na koncu, kardinal se osvrnuo na dane žetve u Petrijevcima. „Moramo biti svjesni da je kruh Božji dar zbog čega ne smijemo nikada zaboraviti biti zahvalni, a upravo je zahvalnost ona koja čovjeka nosi da bude odan i predan, a tu predanost i djetinje pouzdanje u Boga potrebno je sačuvati. Želeći s vama podijeliti radost žetve, želeći s vama podijeliti zahvalnost, želeći vam zahvaliti za izraz blizine što ste postali bližnji nama, jer nas razumijete u našim potrebama i našim poteškoćama, želim da vas Bog obično blagoslovi. Kako narod lijepo kaže ‘dao Bog da uvijek imao i mogao davati’. Želim vam Božji blagoslov da se nikad ne umorite dobro činiti“, zaključio je kardinal u homiliji.

Prema običaju u misnom slavlju prigodom manifestacije žetvenih svečanosti kardinal je iz ruku župljana primio grudu zemlje, žito, suncokret, kruh te euharistijske darove.

Na koncu slavlja zahvalnu riječ izrekao je župnik Glavica. Pozdravljajući kardinala rekao je: „U vašoj osobi prepoznajemo čovjeka duboke vjere koji životom i službom sveti polog vjere ponajprije živi, jasno naučava i propovijeda, ‘po Mariji, u vjeri, nadi i ljubavi’, kako poručuje Vaše biskupsko geslo više od 28 godina. Ponosni smo, stoga, što ste danas s nama. Hvala Vam što ste se rado odazvali, došli k nama i uputili nam pastirsku riječ te s nama zajedno lomili Kruh života vječnoga“. Izričući ponos što su župljani Petrijevaca u prilici kardinalova pohoda prikupljali novčani prilog za karitativno djelovanje Vrhbosanske nadbiskupije župnik je istaknuo: „Ovaj dan i konkretna poruka blizine s Vašom mjesnom vrhbosanskom Crkvom ne bi bio ostvariv bez dobrote i uistinu velikoga srca župljana ove župe. Izričem ponos što su župljani i sada, kao i toliko puta prije, vjerni evanđeoskoj pouci, posvjedočili da shvaćaju kako biti bližnji – iskazivanjem milosrđa, te spremno odgovorili Isusovom pozivu ‘idi, pa i ti čini tako’“. Tada je kardinalu uručen novčani dar župljana i dobročinitelja tj. kako je rekao župnik, ‘mnogo zrnja satkanih u jedinstveni klas u vrijednosti 40.000,00 kuna’. Kardinalu je uručen i njegov biskupski grb vezen slamom, što ga je duboko dirnulo te je dodao kako mu nitko više ne može reći da je slama nešto bezvrijedno.

Nakon misnog slavlja druženje s kardinalom nastavljeno je ispred župne crkve uz prigodno slavonsko kolo i pjesmu.