Sada, u skupljanju razlučivanja, prepoznavanja i poticaja u završni dokument naše Nadbiskupijske sinode, postali smo svjesniji da zaključci koje oblikujemo nisu zatvaranje jednoga puta, nego otvaranje novih puteva koji su dio istoga hoda i težnje prema istomu cilju, prema punini života.

U tome duhovnom ozračju, u – za nas – posebnim okolnostima ne samo zbog pandemije koja traje, nego osobito zbog posljedica potresa u 2020. godini, radosno prihvaćamo poziv pape Franje kojim cijelu Crkvu poziva na življenje sinodalnosti koja je odlučujuća za njezino poslanje.

2. Naime, kao što Vam je poznato, papa Franjo sazvao je Biskupsku sinodu koja će se u cijeloj Crkvi odvijati od 2021. do 2023. godine pod nazivom »Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje«, a njezin će se prvi dio odvijati na biskupijskim razinama te je, nakon službenoga otvaranja Sinode u Rimu 10. listopada 2021., predviđeno otvaranje u svakoj pojedinoj biskupiji. To je prva faza XVI. redovite opće skupštine Biskupske sinode koja će zasjedati u Rimu 2023. godine.

Mi ćemo to nadbiskupijsko otvaranje proslaviti u nedjelju, 17. listopada 2021. godine, euharistijskim slavljem koje ću predvoditi u župi Uzvišenja Svetoga Križa u Dugome Selu, s početkom u 11 sati. Na tome će slavlju, uz vjernički puk, biti i određeni broj članova naše Druge sinode kojima bude bilo moguće priključiti se tom Slavlju.
Budući da je naša prvostolna crkva, zagrebačka katedrala, toliko oštećena potresom da u njoj ne možemo slaviti liturgijska slavlja, izabrali smo tu župnu crkvu i zajednicu koja je na početcima svoje izgradnje u duhovnome i materijalnome smislu; zajednicu koju čine i ljudi koji su se tamo doselili i još uvijek se doseljavaju iz raznih razloga; zajednicu koja prihvaća ljude u svoje okrilje i svima pruža dom Crkve; zajednicu u kojoj su prisutna pitanja brige za odgoj i obrazovanje, rada i socijalne pravde; živu zajednicu u kojoj su vjernici otvoreni daru života, u kojoj rado mole i pokazuju osjetljivost za bližnje u potrebama i na rubovima društva.

Ukratko: u izboru te crkve i zajednice moguće je, izvanjski i u nutarnjoj dinamici, vidjeti hod, širenje prostora i putova, na kojima smo vođeni uzvišenjem svetoga Križa, prisutnošću Gospodina koji kao Uskrsli hoda s nama, gradeći međusobne odnose, dajući nam snagu tamo gdje su naše slabosti i dvojbe, pokazujući otvorenost neba koju smo i mi pozvani živjeti prema svim ljudima među koje nas je Bog poslao.

Osim toga središnjega slavlja otvaranja, ovime pozivam braću svećenike, sve župne i redovničke zajednice, da se toga dana na euharistijskim slavljima povežu u molitvama i razmatranju s nakanama nadbiskupijske i opće Crkve. U tu će svrhu biti dostavljena prigodna Molitva vjernika koja se može dodatno prilagoditi konkretnim okolnostima i potrebama pojedine zajednice.

3. U uvodu priručnika »Za Sinodu o sinodalnosti« (tzv. Vademecum) kaže se: »U mnogim krajevima već postoje ustaljeni procesi angažiranja vjernika na razini župa, pokreta i biskupija. Svjesni smo da postoji niz zemalja gdje je mjesna Crkva sama pokrenula sinodski razgovor … kao i sinodski hod… Isto je tako širom svijeta održano mnogo biskupijskih sinoda, uključujući i nekoliko onih koje su u tijeku. Ti krajevi i te biskupije pozvane su kreativno uskladiti sinodske procese koji su već u tijeku s fazama aktualne Sinode koja se događa u cijeloj Crkvi«.

Dakle, nama nije nepoznat sinodski proces koji shvaćamo i kao dar i kao zadaću. Usklađivanje koje nam je povjereno zapravo će biti lijepo uklapanje, stanovito uviranje nadbiskupijskoga hoda u sinodski hod cijele Crkve.

Iskustvo sinodalnosti koje smo skoro tijekom dvadeset godina živjeli u našoj Nadbiskupiji pomoći će nam osvježiti pristupe i dopustiti  se voditi novim nadahnućima. Već i u tome vremenskom rasponu možemo vidjeti kako nas je Duh vodio, da bismo: bili istinski svjedoci Božje ljubavi; živjeli međusobne odnose s puno uključenosti u izgradnji Božjega naroda; prepoznavali karizme; jačali suodgovornost u slušanju i naviještanju Božje Riječi, kao i u upravljanju zajednicama; neumorno se zalagali za jedinstvo Crkve i razumijevanje među ljudima; bili prisutniji u hrvatskoj i europskoj društvenoj zbilji, pozorni prema brizi za zajednički dom u kojemu živi raznolikost naroda i kultura, i za sve što je Bog stvorio.

U sljedećim ćemo mjesecima, gdje god nam okolnosti budu dopuštale, a osobito u nadbiskupijskim tijelima, susretima svećenika i pastoralnih djelatnika, posebno nadbiskupijskih i župnih vijeća, razmatrati sinodske tematske cjeline i ugrađivati što bude prepoznato kao poticaj Duha, što uvidimo kao potrebno i primjenjivo. Ujedno potičem i sve vjerničke zajednice da, pod vodstvom pastira, unose u svoje življenje duh sinodalnosti, to jest istinske crkvenosti: u osluškivanju Riječi, u slavljima otajstava, u raspravama i djelima ljubavi.

4. U sinodski Pripremni dokument unesen je predivan izraz sv. Augustina: »concordissima fidei conspiratio« (Epistola 194, 31) kojim je izraženo zajedništvo Crkava diljem svijeta. No, taj nam izraz govori o svakome crkvenom suglasju, o skladu i slozi koji dolaze iz vjere, poput zajedničkoga disanja – conspiratio. A Crkva diše Božjim Duhom. Tamo gdje on nije prisutan, Crkva ne diše i gubi život. Ali ne samo Crkva, nego sve što živi, živi snagom Duha.

U sinodskoj molitvi kojom molimo Duha Svetoga da nam pomogne živjeti sinodalnost Crkve ovako zazivamo: »Udijeli nam da u tebi pronađemo mjesto jedinstva, kako bismo zajedno kročili prema vječnomu životu, ne udaljujući se nikada od puta istine ni od onoga što je ispravno«. Jedinstvo, zajedništvo, i vječni život. Iste su okosnice te molitve i Sinode kojom nastavljamo svoj hod u vjeri, nadi i ljubavi, usredotočeni na: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, uvijek slijedeći put istine koja se može vidjeti i iskusiti samo u svjetlu vječnosti.

Upravo danas, kada slavimo spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, u otajstvima molitve koja nas duboko povezuje, ispunjen pouzdanjem u zagovor naše nebeske Majke i svetih zaštitnika, osobito bl. Alojzija Stepinca, na sve zazivam blagoslov i mir od Gospodina.