Š i Draga braćo svećenici, dragi vjernici!

1. U pismu za početak školske godine 2020./21. napisao sam kako odavno neka riječ nije bila toliko upotrebljavana kao koronavirus koji je svojom pandemijskom pojavom ugrozio svijet na globalnoj ravni. Uz pitanja je li njegova pojava znak Božje kazne ili je to poziv na obraćenje, virus je otvorio brojna pitanja o gospodarstvu i politici, sportu, o obredima i školi, javnom prostoru i o znanosti.

Nedavno smo započeli mjesečna okupljanja svećenika s temom „Vjernik pred COVID-om 19“. Britanski matematičar John C. Lennox u svojoj knjizi, „Gdje je Bog u doba koronavirusa?“ (Verbum 2020.), tvrdi kako „ovo nije najgora pandemija u povijesti“. Ali, „nikada nije bila zabilježena takva izolacija da smo gledali utihle gradove s odjekom straha“. Lennox se pita „Kako prevladati znakove straha i panike koja sve više hvata maha?!“.

Stoga, uz potrebu prevencije i uvažavanja higijene tijela, kao vjernici osjećamo  potrebu njegovati i higijenu duše koja ne može živjeti bez Boga, bez molitve i duhovnosti. Čovjek, naime, osjeća „nebesku čežnju“ koju je sv. Augustin formulirao u rečenici „Nemirno je srce naše, dok se u tebi ne smiri“.

U tom vidu potrebna su nam „sredstva molitve i duhovnosti“, kako je rekao papa Franjo tijekom dirljivog blagoslova pred praznim Trgom sv. Petra (27. 03. 2020.). Tada je naglasio kako „uplašeni poput učenika nakon žestoke oluje shvaćamo da smo krhki i na istoj lađi“ te da smo potrebni „međusobne utjehe i pozvani veslati zajedno“. A „iskustvo virusne oluje pomaže nam shvatiti da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno, u istoj lađi i na zajedničkom moru“, kaže Papa.

2. Kroz ovih pola godine doživjeli smo kako je „virusna oluja“ uzdrmala i poremetila brojne naše planove i programe. Ali i osvijestila nas da smo u bîti vrlo slabašni i nejaki, kad nas jedan „tako sićušan virus“ može baciti na koljena i uzrokovati višeslojnu krizu golemih razmjera.

Stoga su diljem svijeta poduzimane mjere opreza, karantene, zabrane kretanja, dezinfekcija prostora, obustava okupljanja, ukidala se redovita školska i sveučilišna nastava i dr. Budući da se kod nas nakon određenog opuštanja počelo stanje pogoršavati, 12. listopada 2020. godine, Stožer civilne zaštite izdao je odluke „o mjeri obveznog korištenja maski“ te o „ograničavanju društvenih okupljanja“.

Duhom vjere i pouzdanja molimo se Bogu i utječemo zagovoru njegovih miljenika da nas zaštite od pandemije COVID-a 19. U isto vrijeme, dužni smo provoditi mjere prevencije i opreza kako ne bismo naškodili zdravlju drugih, a i sami sebe zaštitili od moguće zaraze.

U tom vidu, svima koji vode brigu o našem zdravlju, od Stožera do medicinskog osoblja, koji služe dobrobiti ljudi i pomažu ugrožene, stare i bolesne, izražavamo našu zahvalnost. Svjesni još uvijek ozbiljnosti stanja kod nas i u svijetu, a u vidu prevencije, opreza i zaštite, neka se osobito pazi na sljedeće:

a) Neka se vjernicima češće napominje i na vidljivom mjestu istaknu prikladna upozorenja i upute što se tiče distance, dezinfekcije ruku i prostora te nošenja maske, posebice na susretima u zatvorenim prostorima.

b) Isto tako, neka se od vremena do vremena napomene da nositelji virusa i oni koji imaju simptome infekcije dišnih putova ili respiratorne poteškoće, izbjegavaju susrete s ljudima. Osobito ako su došli iz područja žarišta zaraze ili su bili u kontaktu s oboljelima.

3. Uz potrebne mjere predostrožnosti, neka svećenici pozivaju i potiču ljude na molitvu, osobnu i zajedničku, u obiteljima i u liturgijskim prostorima.

Molimo se našoj nebeskoj zagovornici Blaženoj Djevici Mariji koja je zdravlje bolesnih, kao i Svetom Roku koga je Gospodin postavio zaštitnikom protiv zaraznih bolesti i po njemu dijelio obilje blagoslova ljudima koji su bili u bolesti i tjeskobi.

Glede uobičajenih pastoralnih aktivnosti, neka se ništa ne ukida, uz poštivanje navedenih mjera. Neka se održavaju župne kateheze, klanjanja i priprava djece i mladih na sakramente.

U pogledu priprave krizmanika za školsku 2020/2021., neka se za prvo i za drugo godište koristi priručnik „Potvrđeni za život u punini“ (koji je predstavljen na Katehetskom danu Zadarske nadbiskupije).

U pastoralnom radu ne smijemo zaboraviti bolesne, starije i osamljene vjernike. Valja im pružati utjehu svetih sakramenata pričesti i bolesničkog pomazanja, uz znakove ohrabrenja i jamstva da nisu sami.

Čini mi se ovdje korisnim donijeti kratku izjavu i stav milanskog nadbiskupa Marija Delpinija i pape Franje koje su izrekli oko Duhova ove godine: „Ne sviđa mi se“, rekao je mons. Delpini, „lov na krivce, kao ni agresivni glasovi onih koji se smatraju žrtvama. Platili smo visoku cijenu. Previše je bilo mrtvih da bismo sada površno zaključivali i osuđivali. Uz potrebu temeljite analize o poduzetim mjerama i širenju zaraze, sada nam je u prvom redu potrebno suosjećanje zbog oboljelih i preminulih. Ali i zahvalnost onima koji su nam pomogli, riskirajući vlastito zdravlje i zdravlje svojih obitelji“ (24. svibnja).

Tjedan dana kasnije (30. svibnja), Papa je na Duhove uputio poruku na španjolskom i rekao da će „nakon pandemije sve biti drukčije. Svijet će biti bolji ili gori“ te naglasio da nam je „iskustvo s Covid-om 19 pomoglo spoznati da se ne spašavamo sami. Jer, čovječanstvo je jedna obitelj i plovimo u istoj lađi i na zajedničkom moru“.

Molimo svaki dan da Isus uđe u lađu našega života. Predajmo mu svoje strahove jer On je kadar okrenuti sve na dobro i donijeti spokoj našem nemiru. Pred kušnjom koju proživljavamo valja se zauzimati za povjerene duše i pokazati solidarnost s onima koji su u nevolji, svjesni da plovimo u „istoj lađi i na zajedničkom moru“.

Pretvorimo ovu kušnju i trenutnu krizu u šansu da „u nadi budemo radosni, u nevolji strpljivi, a u molitvi postojani“ kako je svojevremeno poticao svoje Rimljane apostol Pavao (Rim 12,12). Dakle, molitvom i prevencijom u borbi protiv COVID-a 19.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski