Draga braćo i sestre!
Nalazimo se na početku nove školske, pastoralne i katehetske godine. Svaki je početak za nas Kristove vjernike prilika za obnovu pouzdanja u njegovo vodstvo. No, prilika je to i za nove iskorake koje smo kao kršćani pozvani konkretno činiti u svomu životu, svatko u pozivu i službi na koju je pozvan.
Ovu novu pastoralnu godinu započinjemo u životnim prilikama kakve još nismo susreli, barem ne u posljednjih nekoliko desetljeća, a možda i duže. Pandemija koronavirusa i bolesti COVID-19 cijeli je svijet, pa tako i Crkvu, primorala na organiziranje života i djelovanja kakvo do sada nismo poznavali. Tako je u našemu društvu već uvriježen izraz za novu životnu situaciju, a taj je “novo normalno”.
To “novo normalno”podrazumijeva, između ostalog, svakodnevno praćenje novih epidemioloških mjera, kao i dnevnog broja novozaraženih osoba u našoj zemlji, ali, nažalost, i broja onih koji su izgubili bitku s ovim virusom, potom usklađivanje različitih osobnih situacija i događanja s postavljenim ograničenjima i slično. Sve to u našemu društvu stvara osjećaj neizvjesnosti, nelagode i straha. Kao ljudi i kao kršćani suosjećamo sa svim ljudima koji na različitim dijelovima Zemlje trpe posljedice pandemije. Te se posljedice tiču zdravlja i kvalitete života pojedinca, ali i gospodarstva, materijalne i društvene sigurnosti, obrazovanja i ukupnih kulturnih tijekova življenja svakog društva. Posljedice pandemije osjeća i Crkva u svome pastoralnom djelovanju, pa tako i naša Riječka nadbiskupija.
Ipak, draga braćo i sestre, i u ovakvoj situaciji Bog nas poziva da nipošto ne klonemo duhom, već da zauzeto, potaknuti vjerom i ljubavlju, činimo sve što možemo kako bismo crkveni život i zajedništvo unaprijedili i učinili ga ljepšim i kvalitetnijim. Upravo zato sam ovu novu pastoralnu godinu posvetio obnovi života i djelovanja župnih zajednica kao onih u kojima se uistinu živi i svjedoči zajedništvo Crkve. A srce svake župne zajednice, uz župnika, su župna pastoralna i ekonomska vijeća. U tom smislu namjera je ove pastoralne godine posebno intenzivirati djelovanje ovih vijeća. Stoga, sve članove župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća posebno pozivam da u pastoralnoj godini koja je pred nama i u društvenim okolnostima u kojima jesmo pokušaju biti što čvršći stupovi svoje župe.
Praktično govoreći da svojim vjerničkim i pastoralnim angažmanom u ovim tijelima ojačaju župno zajedništvo i ohrabre u vjeri ostale župljane u župi kako bi crkveni život u njihovim zajednicama pod vodstvom župnika i župnih upravitelja postajao sve više bedem utjehe, nade i sigurnosti te pravo rasadište vjere. Naravno, ovim putem pozivam i sve druge župne pastoralne suradnike koji nisu izravno uključeni u rad župnih pastoralnih i ekonomskih tijela, počevši od kršćanskih obitelji, župnih kateheta, školskih vjeroučitelja, sakristana, čitača, pjevača, volontera Caritasa i ostalih, da se svi zajedno potrude svoje djelovanje u župama uzdići na višu razinu kvalitete i odgovornosti.
Neka se i u našim župnim zajednicama osjeti “novo normalno”, ali ne na način da nam televizijsko ili radijsko praćenje sv. mise zamijeni živo sudjelovanje na misnim slavljima ili da nam internetska komunikacija sa župama zamijeni živu riječ sa župnikom i ostalim župljanima u župi. Naša se “novost”treba ogledati u onoj želji, volji i snazi vjere koju je imala prva kršćanska zajednica koja se nalazila pred mnogobrojnim kušnjama i izazovima, ali koja nije malaksala, nego se naprotiv širila i bivala sve snažnija. To je mogla jer su se njezini članovi svakodnevno napajali na Izvoru žive vode, Isusu Kristu, jer su se hranili Božjom riječju i jer su svoje životno pouzdanje imali u Gospodinu. Takva nam je “novost” života u vjeri potrebna i danas.
Budimo svjesni, braćo i sestre, da Bog preko nas želi intervenirati u povijest. Ta je njegova želja aktualna i ništa manje izazovna i u ovim nesigurnim prilikama. Zato se svi zajedno iznova zagledajmo u Krista, našega jedinog i pravog Učitelja, i u njemu potražimo snagu i odlučnost za sve ono što kao vjernici u novoj pastoralnoj godini možemo učiniti za dobro naših župa.
Učinimo naše župne zajednice ugodnim mjestom gdje će svatko moći osvježiti i ojačati svoju vjeru te tako duhovno ojačan biti Kristov svjedok u ovomu svijetu. Svatko od nas ima određeni milosni dar od Boga, evanđeoski rečeno, talente kojima je pozvan obogaćivati život Crkve i svijeta. Obnovimo snagom Duha Svetoga iznova svoje talente i poziv na koji nas je Gospodin pozvao te ih u novoj pastoralnoj godini iskoristimo na vlastito dobro i spasenje, kao i spasenje svih oko nas. Neka nam svima u tome pomogne moćni zagovor naše nebeske Majke Marije.
Vaš,
Ivan Devčić, nadbiskup
