Budi dio naše mreže
Izbornik

Pjesma trojice mladića u užarenoj peći (2)

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 19. veljače 2003.

Kateheza br. 67 – Neka sva stvorenja hvale Gospodina
Uvodno biblijsko čitanje: Dn 3,52-57
” Blagoslovljen budi, Gospodine, / Bože otaca naših, / hvaljen i uzvisivan dovijeka! / Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, / hvaljeno i uzvisivano dovijeka! / Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, / hvaljen i slavljen dovijeka! / Blagoslovljen budi na prijestolju / kraljevstva svoga, / hvaljen i uzvisivan dovijeka! / Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane / i sjediš nad kerubima, / hvaljen i uzvisivan dovijeka! / Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, / hvaljen i slavljen dovijeka! / Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: / hvalite i uzvisujte ga dovijeka!”

1. “Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga” (Dn 3,51). Ta rečenica uvodi u slavni himan iz kojeg smo poslušali glavni ulomak. Nalazi se u Danijelovoj knjizi, u dijelu koji je do nas stigao samo na grčkom jeziku, a pjevaju ga hrabri svjedoci vjere, koji se nisu htjeli pokloniti kraljevu kipu, već su radije pristali poći u tragičnu smrt, podnijeti mučeništvo u užarenoj peći.
Riječ je o trojici židovskih mladića, koje sveti pisac smješta u povijesni okvir Nabukodonozorova kraljevstva, strašnoga babilonskog kralja koji će razoriti sveti grad Jeruzalem 586. godine prije Krista i protjerati Izraelce “duž obala rijeka babilonskih” (usp. Ps 136). Premda izloženi strašnoj pogibelji, dok plamenovi već ližu njihova tijela, oni nalaze snage da “hvale Boga, slave Gospoda”, sigurni da ih Gospodin svijeta i povijesti neće prepustiti smrti i ništavilu.

2. Biblijski pisac, koji je pisao nekoliko stoljeća kasnije, podsjeća na taj junački događaj da bi potaknuo svoje suvremenike da drže visoko uzdignut barjak vjere tijekom progonâ sirsko-helenističkih kraljeva iz 2. stoljeća poslije Krista. Upravo tada zabilježen je hrabri otpor Makabejaca, koji su se borili za slobodu vjere i židovske tradicije.
Pjesma, tradicionalno zvana “pjesmom trojice mladića”, nalik je baklji koja rasvjetljuje tamu razdoblja tlačenja i progona, doba koje se često ponavlja u povijesti Izraela kao i samoj povijesti kršćanstva. Znamo da progonitelj ne poprima uvijek nasilan i jezovit lik tlačitelja, već često uživa u tome da izolira pravednika podrugivanjem i podsmijehom, pitajući ga sa zajedljivošću: “Gdje ti je tvoj Bog” (Ps 41,4.11).

3. U blagoslovu kojeg usred pogibeljne kušnje trojica mladića uzdižu Svemogućem Gospodinu uključena su sva stvorenja. Ona tvore neku vrstu višebojne tapiserije na kojoj blistaju zvijezde, nižu se godišnja doba, kreću se životinje, proviruju anđeli i nadasve pjevaju “sluge Gospodnje”, “sveti” i “ponizni srcem” (usp. Dn 3,85.87).
Ulomak koji je jednom ranije svečano pročitan prethodi tome veličanstvenom evociranju svih stvorenja. Predstavlja prvi dio pjesme, koji podsjeća na slavnu Gospodinovu prisutnost, nedodirljivu ali ipak blisku. Upravo tako, jer Bog je na nebu, gdje ” istražuje bezdane” (usp. 3,55), ali je također “u Domu svete slave svoje” na Sionu (usp. 3,53). On sjedi na “prijestolju kraljevstva svoga” vječnog i beskrajnog (usp. 3,54), ali je također onaj koji “sjedi nad kerubima” (usp. 3,55), na kovčegu saveza smještenom u Svetištu nad Svetištima jeruzalemskog hrama.

4. Bog koji je iznad nas, koji nas može spasiti svojom moći; ali također Bog koji je blizu svog naroda, sred kojeg želi boraviti u svome “svetom slavnom hramu”, očitujući tako svoju ljubav. Tu će ljubav objaviti u punini kada se “nastani među nama” njegov Sin Isus Krist “pun milosti i istine” (usp. Iv 1,14). On će objaviti u punini svoju ljubav šaljući među nas Sina, s nama u svemu jednaka, osim u grijehu, dijeleći naše kušnje, tlačenja, samoću i smrt.
Taj hvalospjev trojice mladića Bogu Stvoritelju nastavlja se na različite načine u Crkvi. Primjerice, sveti Klement Rimski, na kraju svoje poslanice Korinćanima, donosi dugu molitvu hvale i vjere, koja je sva isprepletena biblijskim naznakama i koja možda predstavlja odraz drevne rimske liturgije. To je zahvalna molitva Gospodinu koji, unatoč prividnoj pobjedi zla, vodi povijest ka dobrom svršetku.

5. Evo jednog njezina ulomka:
“Ti si prosvijetlio oči našeg srca (usp. Ef 1,18)
da upoznamo samog tebe (usp. Iv 17,3)
najuzvišenijeg na nebu
Sveca među svecima
koji ponizi nadutost silnika (usp. Iz 13,11)
koji mrsi namjere narodima (usp. Ps 32,10)
koji uzvisuje ponizne
i ponizuje ohole (usp. Job 5,11-12).
Tebe koji obogaćuješ i osiromašuješ
usmrćuješ i oživljuješ (usp. Pnz 32,29)
jedinog dobrotvora duhova
i Boga svakog tijela
koji istražuješ bezdane (usp. Dn 3,55)
koji promatraš ljudska djela
koji pomažeš one koji su u pogibelji
i spašavaš očajne (usp. Jdt 9,11)
stvoritelja i čuvara svakog duha
koji umnažaš narode na zemlji
i koji izabireš one koji te ljube
po Isusu Kristu
preljubljenom tvom Sinu
po kojem si nas za sebe odgojio, posvetio i počastio”
(Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 59,3: I Padri Apostolici, Rim 1976., str. 88-89).