Pjevalovac pripada Župi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente, a misu je predvodio mjesni župnik vlč. Marko Slišković. Suslavio je umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba. Posluživao je bogoslov iz Zagreba Petar Huseinović, čiji su roditelji porijeklom iz te župe.

Na početku homilije vlč. Slišković je posvjestio kako je znakovito evanđelje toga blagdana – Mučeništva sv. Ivana Krstitelja – povezano s događajem nepoznate djevojke koja je braneći svoju čast također s vjerom u svoga Gospodina bila spremna položiti svoju glavu kako bi sačuvala svoju čast. 

„Mnogi su u našoj povijesti položili svoju glavu za svoje ideale. Željeli su krvnici ubivši ih ubiti istinu, ali to nisu uspjeli, jer istina je ostala. Crkva nas poučava da je krv mučenika krv novih kršćana. Krv njihova viče iz zemlje. Zločin se i nekako može sakriti, ali kosti ne mogu. One tiho šapuću pod zemljom. Upravo se toga mi danas sjećamo. I sveti Ivo i ova mučenica, koju mi ne poznajemo, ali se sjećamo njezina velikog kršćanskog čina, a to je čuvanje svoje čast i vjere, dali su svoje glave”, poručio je propovjednik. 

„Smrt ima svoju svrhu. Kad kršćanin svoj život posvjedoči za Isusa njegova vjera potakne mnoge druge za isto. Na toj krvi, na tom spomenu da su bili spremni svoj život dati za Isusa, dolazimo na ovo sveto mjesto”, dodao je.  

Zapitavši se što je za današnjeg kršćanina istina, pojasnio je kako su Božja riječ i njegove zapovijedi uvijek isti te je samo pitanje živimo li mi po toj riječi. Istaknuo je kako je zadatak svećenika upozoravati vjernike na grijeh, na obraćenje. „Nitko od nas ne traži da položimo svoje glave, ali Isus od nas njegovih učenika traži da budemo njegovi svjedoci svojim konkretnim životom”. 

Inače, Djevojački ili curski grob nalazi se u selu Pjevalovac kod Dervente uz sami put koji vodi od Derventskog Luga kroz Kuljenovce i Pjevalovac do regionalnog puta uz rijeku Savu, a na imanju je hrvatske povratnice Marice Sirovine, uz njezinu kuću. Legenda je poznata i na nekim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, barem u svojim bitnim elementima: djevojka koja smrću brani svoju čast i zbog toga postaje predmet poštovanja. Kapelicu nad grobom te nepoznate djevojke, koji je do tada bio obilježen samo križem, podigao je mons. Stjepan Zeba, župnik u Krasnom.