Posljednji predavači prvoga dana Šestog hrvatskog socijalnog tjedna bili su prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić koja je izlagala o temi „Useljeništvo i povratništvo: iskustva i izazovi“) i izv. prof. dr. sc. Mario Bare čija tema je nosila naziv „Useljeništvo i povratništvo: komparativne javne politike o useljeništvu“.

Prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić: Iseljavanje iz Hrvatske višestoljetni je proces koji traje od 15. stoljeća

Prvo predavanje održala je prof. dr. sc. Rebeke Mesarić Žabčić, znanstvena savjetnica s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, koja je doktorirala geografiju 2005. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom “Utjecaj migracija na transformaciju naselja Međimurja”.

„Jedan od složenijih globalnih procesa i problema u svijetu su migracije stanovništva koje imaju golem utjecaj na društva i države. Iseljavanje stanovništva je višestoljetni proces prisutan u Hrvatskoj. Primjerice, iz Hrvatske se počelo intenzivno iseljavati još u 15. stoljeću, a to traje do današnjih dana i u stalnom su porastu. Zašto ili zbog čega ljudi migriraju, pitanje je za znanstvenike? U stalnom je porastu zbog prisutnih push i pull čimbenika, šireg konteksta društvenih i političkih promjena koji utječu na iseljavanje, te istodobno i izravnih utjecaja na njihov nastanak“, kazala je na početku predavanja prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Potom se govornica osvrnula na tzv. povratne migracije za koje je kazala da su manje istraživan društveni fenomen, ponaj­prije zbog nedostatka pouzdanih statističkih podataka, pravnih aspekata povratnih migracija, analize troškova povratka i imigracijskih politi­ka.

„Moram istaknuti da su zbog pomanjkanja relevantnih informacija, povratne migracije sklizak teren za demografe. Definirati povratne migracije je složeniji pothvat koji uključuje veze između povratničkih želja i očekivanja, ali i društvenoga, ekonomskoga i političkoga konteksta u zemlji podrijetla. Povratna migracija obuhvaća i elemente reintegracije u staru/novu mjesnu, regionalnu sredinu u zemlji podrijetla“, kazala je sveučilišna profesorica Mesarić Žabčić.

Govornica je istaknula da su motivi i razlozi iseljavanja izvan granica domovine u novo socio­kulturno okruženje različiti kod svake osobe.
„S druge strane, postoje motivi i razlozi različitoga tipa zbog kojih se određen broj osoba u ne­kom životnom razdoblju vraća u zemlju podrijetla. Kada je riječ isklju­čivo o povratnim migracijama, povratni migranti tijekom migracijskog procesa prolaze i kroz iskustvo iseljavanja i kroz povratničko iskustvo“.

Veliki problem koji je istaknula prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić je činjenica što Hrvatska ne raspolaže preciznim podacima o broju povratnika.
„Nadamo se da će Registar stanovništva uskoro ugledati svjetlo dana, pa će demografi moći raditi brojčane pokazatelje vezane uz povratak stanovnika u Republiku Hrvatsku“.

Predavačica je izvijestila da je zajedno s kolegama provela istraživanje među 20 ispitanika-povratnika kako bi doznala koji su bili njihovi motivi za odlazak iz Hrvatske, ali ponajprije o njihovim razlozima povratka u domovinu. Između ostalog, kao veliki problem za povratak u zemlju podrijetla, povratnici se susreću se s poteš­koćama i/ili preprekama u administrativnom sustavu, kao i neriješenim gorućim pitanjima, na što skreću pozornost i traže nova rješenja, bilo da je riječ o povratku pojedinca, bilo o povratku cijelih obitelji. Potom je prepričala je primjere dviju obitelji-povratnika koji su pojasnili razloge povratka u Hrvatsku.

„Privlačni čimbenici za useljavanje, pa i za povratak naših ljudi, a koji bi možda trebali čuti vladajući u Republici Hrvatskoj, su veća primanja, bolja mogućnost razvoja karijere, profesionalna autonomija, bolji način života, bolji radni uvjeti, bolji zdravstveni sustav s većim resursima, bolje cjeloživotno obrazovanje, politička stabilnost i bolji životni standard“, zaključila je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Izv. prof. dr. sc. Mario Bara: U prosjeku oko trećina iseljenika vrati se u matičnu domovinu

Potom je za govornicu došao izv. prof. dr. sc. Mario Bara, pročelnik Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a koji je 2014. godine doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja društvenih znanosti – polje sociologija.

„Hrvatska kao tradicionalno iseljenička zemlja dodatno je demografski oslabljena neprekinutim iseljavanjem od vremena punopravnoga pristupanja Europskoj uniji. Zaustavljanje i ublažavanje negativnih trendova traži prikladne odgovore svih zainteresiranih čimbenika u društvu. Tržište rada nameće pitanja vezana uz poticanje povratništva hrvatskih migranata, ali i aktivnu useljeničku politiku, kazao je na početku izv. prof. dr. sc. Mario Bara, koji je prethodno pojasnio termine vezane uz temu.

„Kad su pojmovi u pitanju, valja istaknuti da se pod povratnicima misli isključivo na one građane Republike Hrvatske koji su iselili, boravili izvan Republike Hrvatske i u jednom trenutku se odlučili vratiti u Republiku Hrvatsku. No njihove potomke nije posve ispravno zvati povratnicima već bi prikladnije bilo reći – useljenici. Dakle, povratnici su prva generacija koja je otišla“, pojasnio je prof. Bara.

Nakon toga, ukazao je na javne politike i njihovu ulogu u demografskoj problematici, pri čemu se poslužio rečenicom koju je zapisao nekadašnji profesor političkih znanosti na Sveučilištu Florida u SAD-u Thomas R. Dye koji je istaknuo da su „Javne politike što god vlade odlučile činiti, ili ne činiti (Thomas R. Dye).

„Kreiranje javnih politika podrazumijeva kontinuirano evidentiranje broja i strukture iseljenika, ispitivanje njihova odnosa prema povratništvu te očekivanja potencijalnih povratnika. Privlačenje novih useljenika uz ekonomsku dimenziju mora uključivati i dugoročne planove integracije potencijalnih novih stanovnika“.

Profesor Bara istaknuo je dobre primjere stimulativnih javnih politika poticanja povratka iseljenika u njihove matične zemlje. Tu je istaknuo ponajprije primjer Irske koja je vjerojatno najbolja u tome, ali i primjere Poljske, Litve, Španjolske, Portugala. Usto, dodao je da se „sigurno neće svi iseljeni vratiti, u prosjeku se negdje oko trećina iseljenika vrati u matičnu domovinu“.

Zaključio je s osvrtom na (ne)provedbu strategija i mjera za povratak hrvatskih iseljenika, bez obzira što to nije samo hrvatski specifikum.
„Jedan od temeljnih problema raznih hrvatskih strategija je njihova provedba. Dakle, vi možete tako uključiti cijeli niz stručnjaka različitih profila koji će vam predložiti određene mjere. No što vrijedi ako vi od, primjerice, 70 mjera, provodite njih trećinu. Naravno da ne možete dobiti ono što ste projicirali kao očekivane rezultate“, zaključio je izv. prof. dr. sc. Mario Bara.