Aktualizirajući evanđelje toga dana fra Josip je u homiliji naglasio kako je Bogu najdraže kada mu vjerujemo, uzdamo se u njega, kad imamo povjerenja u Njega. „Svetkovina Presvetog Trojstva pada u sredinu liturgijske godine i to nam daje do znanja koliko je ova svetkovna važna, koliko je važno vjerovati da je Bog jedan, a da su tri osobe; Otac, Sin i Duh Sveti. Možda nije toliko važno da razumijemo kakvi su odnosi unutar Presvetog Trojstva koliko je za našu vjeru važno kako Presveto Trojstvo živjeti u našem životu. Bog je u sebi događaj ljubavi, zajedništvo u ljubavi, odnos, razgovor, prijateljstvo, primanje i davanje, stoga je i svako uspjelo ljudsko zajedništvo slika, sakrament, prispodoba Boga i njegove trojstvene ljubavi“, neka su fra Josipovih promišljanja.

Nadalje je pojasnio da od Presvetog Trojstva možemo učiti kako u središte stavljati drugoga, a ne sebe, znati umrijeti sebi, prijeći preko svoga mišljenja iz ljubavi prema bratu, sestru, Bogu, znati zašutjeti, učiti kako poštivati, prihvaćati, ljubiti druge u različitosti.

Vjernike je pozvao da svakodnevno čitaju Riječ Božju, osluškuju što im Bog za taj dan poručuje, budu svjesni da jedino Bog može oživjeti naša srca, izliječiti našu dušu, dati nam nadu i vjeru u vječno spasenje.

Poslije mise slijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio fra Siniša.