Misu u samostanskoj crkvi sv. Frane predslavio je rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića i gvardijan Samostana sv. Frane u Šibeniku fra Josip Ivanović, OFM Conv.

Fra Josip je na početku homilije istaknuo primjer svetaca i svih koji su svojim životima ispisali knjigu života. „Nama su je ostavili u nasljeđe, ne da je ljubomorno čuvamo, nego da je svakodnevno otvaramo, listamo, da se zaustavimo na detaljima njihovih života, na njihovoj proživljenoj mudrosti tražimo nadahnuće, u njihovu životu primjer, a po njihovu zagovoru isprosimo milost od Boga“, dodao je.

Okupljene štovatelje sv. Nikole pozvao je da se dopuste dotaknuti Božjom riječju. Osvrnuvši se na naviještena čitanja, posebno je izdvojio sv. Mariju Magdalenu i sv. Pavla koji su bili silno dotaknuti Božjom blizinom.

Podsjetivši na Pavlovu opomenu s namjerom ispravljanja krivog nauka o uskrsnuću i učvršćivanja vjere u Krista raspetoga i uskrsloga, ustvrdio je da da je pitanje uskrsnuća i vječnoga života prisutno i danas.

„Nalazimo se i pred pitanjem vjere koja nije tek zbir mudrih rečenica, teoloških promišljanja ili crkvenih dogmi… Vjera je povjerenje, povjeravanje dobrom Bogu koji vodi tijek povijesti i našega života. ‚Onaj koji vjeruje nikada nije sam!‘ (Benedikt XVI.) Kada se i osjeća sam i napušten, uvijek može zavapiti Bogu koji ga čuje, koji je uvijek prisutan. Onaj, pak, koji ne vjeruje, ostaje sam iako Bog i na njega misli“, poručio je o. Ivanović.

„Snazi Božje prisutnosti i ljudske vjere, vjernosti i povjerenja poučavaju nas sveci. Među njima posebno nam svjedoče mučenici koji su svojom krvlju posvjedočili svoju pripadnost Kristu uskrsnulom.“

Naglasio je da su oni „živi svjedoci da se život ne može predati za laž jer je istina uvijek jača i na pobjedničkoj strani“.

„Mučenike nam nije lako slijediti. Njihovim se primjerima volimo diviti, ali nasljedovati ih – djeluje nam teško, nemoguće, a često i nepotrebno“, primijetio je predslavitelj.

Stoga je istaknuo primjer sv. Kornelija i Ciprijana, na čiji je spomendan počela Velika devetnica, te sv. Nikolu Šibenčanina koji „usred svoda nebeskoga kao divna zvijezda sja“.

„Upiremo svoj pogled u tu zvijezdu, divimo se njezinu sjaju. Pokušajmo bar malo segnuti rukom prema toj zvijezdi i dopustiti joj da prosvijetli naš život. Život mučenika i našega svetoga Nikole poučavaju nas da ne smijemo bježati od svjetla, nego biti svjetlo jedni drugima. Svoju, pak, svjetiljku potrebno nam je napajati na Kristu, živome i neugasivom svjetlu.“

Na kraju homilije fra Josip je istaknuo da su mučenici „shvatili smisao svjetla, bit križa i Isusovih riječi: ‚Uzmi svoj križ i idi za mnom!‘ Oni su spremno krenuli za Isusom i nasljedovali ga.“

„Mučenici su krvlju svjedočanskom ispisali knjigu svojega života. Danas se tiče nas, ne nekoga drugoga. Tiče nas se: vjerovati, nasljedovati, ustrajati… i tako – jezikom razumljivom današnjem čovjeku – ispisati knjigu Radosne vijesti“, zaključio je.

Vjernici su se za misu pripremali krunicom i Večernjom te pobožnošću sv. Nikoli, a nakon slavlja su iskazali štovanje sv. Nikoli pred njegovim svečanim likom.