Misu u nazočnosti brojnih vjernika predvodio je umirovljeni svećenik fra Mario Jurišić u koncelebraciji fra Darija Sinkovića, župnog vikara Župe sv. Ilije, rodne Župe oca Gabrića, koji je ovom prigodom predstavio svoju 60. knjigu „Kalendar i meteorologija“, te najavio i novu knjigu za narednu godinu „Osjećaji“, uz obrazloženje kako čovjek koji nema srca nije ni čovjek ni kršćanin, te da se čovjek ne mjeri po znanju i pameti, već po srcu! Misno slavlje animirao je dio zbora pod vodstvom s. Mile Deak.

Govoreći o ocu Gabriću među ostalim je kazao kako je geslo oca Gabrića bilo – gorjeti i izgorjeti za Isusa i za duše, a ne dimiti, to je opasno! „Neka me nestane, a da sam učinio ono za što me Krist poslao, a to je da navijestim Evanđelje radosne vijesti iz ljubavi. Puno puta je uzdahnuo u životu – Gospodine, daj mi samo duše a drugo sve oduzmi!“ Pred nama je sveto korizmeno vrijeme, nastavio je vlč. Jurišić; čovječe iskoristi vrijeme, pazi da činiš dobro, nemoj čekati na velike, nego na one male stvari, svakodnevne, ali s velikom ljubavi to čini, to kaže Majka Terezija – jer u ljubavi nema malih stvari, u ljubavi je sve veliko. Pojasnio je kako se postiti može na sto načina, te da je post crkveni zakon, nije Božji, to ćemo držati jer nam je Crkva to naredila. Naglasio je kako je najbolje postiti jezikom. Oni koji psuju – nemojte psovati, koji proklinju – nemojte proklinjati, oni koji predaju djecu sotoni – nemojte to raditi! Djela su najvažnija, lako je filozofirati, pomozite siromasima, pojasnio je. Budimo pametni – malo dobrote, malo ljubavi, malo molitve – puno možemo učiniti u životu i za sebe i za svoje bližnje.

Ante Gabrić, čije Dane slavimo, i nadamo se da jednog dana bude na oltaru da ga slavimo kao blaženika i sveca, bio je misionar, svećenik jake vjere, radosne nade, neumorni propovjednik, apostol radosne vijesti , živio je kao siromah, pokornički, skromni život, bio je apostol, vidi se i na slikama i na kipovima – suh, mršav, kao bakalar, ali iz njega je sijala dobrota, snaga ljubavi prema Bogu i čovjeku! Ništa nije imao i u grob ništa nije ponio, samo komad hrvatske zemlje i Jadranskog mora. To je sve što je nosio i što je imao u svojoj sobi uz križ dok je bio u Indiji.

Sjećamo se tog velikana i Metkovića i neretvanske krajine, i našega hrvatskoga naroda i želimo i molimo da što prije bude proglašen blaženim i svetim – da imamo sveca. Imamo tri biskupa iz neretvanske krajine, dva nadbiskupa i biskupa, nije mala stvar, a neka imamo i blaženika i sveca! Zato se moramo moliti, pa i pokoru činiti ako treba, dobra djela, sve će to Bog uvažiti da jednoga dana bude ovdje njegova slika i da slavimo njegovu misu, i da nam on bude uzor cijeli život, posebno u ovim stvarima koje se tiču korizme, a to je post, pokora, molitva i dobra djela, poručio je vjernicima vlč. Jurišić.