Hodočašće je započelo u 3 sata blagoslovom hodočasnika u varaždinskoj katedrali, nakon čega su pješaci krenuli u Mariju Bistricu prema uobičajenom planu putovanja. U 14 sati je od Vinskog Vrha  započela zajednička svečana procesija prema svetištu Majke Božje Bistričke.

Večernje misno slavlje, umjesto u crkvi na otvorenom, radi kiše je bilo u bazilici svetišta Majke Božje Bistričke. Misu je predslavio Varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu sa župnicima grada Varaždina te drugim svećenicima na službi u Varaždinu i okolici. Hodočasnike je uoči misnog slavlja pozdravio rektor svetišta vlč. Domagoj Matošević poručivši kako su u bazilici „još nekako i bliže našoj Majci Božjoj Bistričkoj.”

Biskup Radoš je na početku misnog slavlja rekao kako je „lijepo vidjeti ispunjenu crkvu moliteljima koji vapiju Gospodinu. Lijepo je vidjeti i one koji su napravili vijenac oko crkve, i oni žele biti dio ovoga slavlja. A svi smo došli da budemo blizu Gospodinu, da nas Gospodin dotakne, da nam kaže svoju moćnu riječ. Da nas dodirne kao ono Petrovu punicu o kojoj ćemo danas slušati u evanđelju”.

Jer kad Gospodin dotakne, tada ozdravi čovjeka, podigne ga, poručio je biskup te dodao kako vjeruje da je okupljene hodočasnike Gospodin dotaknuo u sakramentu pomirenja. Propovijed je biskup započeo istaknuvši kako su hodočasnici nakon višesatnog hoda stigli, s jedne strane, noseći žuljeve, težinu u nogama, bolove u tijelu – to s radošću prikazuju Gospodinu sa znanjem da to sami mogu izliječiti. No, s druge strane, došli su pred Gospodina sa žuljevima u duši, srcu koje im je životno hodočašće nanijelo.

„Te žuljeve želimo stavit pred Gospodina. Danas želimo da Gospodin liječi naše žuljeve, da nam osnaži ono što može biti lijek našoj svakodnevici, a to je čvrsta povezanost s Njim, da izliječi našu vjeru. Kad je vjera čvrsta, jasna, ona koja nosi naš život, tada Gospodin po njoj liječi svaku našu bol”, rekao je uvodno biskup Radoš te, tumačeći naviještenu Božju Riječ, kroz likove Abrahama i satnika nastojao okupljene ohrabriti u vjeri.

Najprije Abraham, on je praotac kršćanske vjere, tipičan primjer hodočasnika kojem Gospodin naređuje da ide iz svoje zemlje u onu koju će mu pokazati. Svakog hodočasnika Bog potiče, poziva na put, da iziđe iz stanja u kojem jest da može primiti onoga koji dolazi, rekao je.

„I Abraham, znamo, vjeruje Gospodinu i ide. Ali ako malo pogledamo i pročitamo riječ Božju, u nekom trenutku će nam se učiniti da ga Bog stalno ‘vuče za nos’. On se premješta od mjesta do mjesta. Nigdje te zemlje koju Gospodin njemu obećava. Obećava mu silno potomstvo. Svaku večer kada iziđe iz svoga šatora, kada vidi dijete, vjerujem da mu se navuku suze na oči jer nema onoga što mu je Gospodin rekao: da će njegovoga potomstva biti više nego što je zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. Abraham je hodočasnik koji živi od obećanja zemlje, od obećanja blagoslova djeteta, potomstva”,  rekao je biskup i naglasio kako Abraham izlazi i iz svog šatora, ne želi se u njemu zatvoriti. On primjećuje hodočasnike, prima ih izrazito gostoljubivo. Ne samo da čini ono što je običaj, nego daleko više, dodao je.

„Ova gostoljubivost, kažu da otvara Abrahama da može primiti onaj dar kojeg je Gospodin njemu obećao. Da može primiti dar – sina. Potrebno je otvoriti prostor svoje duše da onaj koji dolazi kao dar Božji ima mjesta u njegovoj blizini, u njegovoj obitelji”, naglasio je biskup i dodao kako Izak dolazi kao dar Božji, kao osmijeh koji će razvedriti lice ovih staraca, Abrahama i Sare. Dodao je i kako je biti gostoljubiv znak da imamo prostora za druge.

„Gospodin nam upravo to kaže: ‘imajte mjesto za onoga koji dolazi, za goste, tada ćete imati budućnost.’ U ovoj gostoljubivosti Abraham ima budućnost. Kako, na koji način, teško nam je to danas kazati, ali gostoljubivost je put kršćana, to je put Isusovih učenika”, istaknuo je biskup Radoš.

Za satnika o kojem je bila riječ u naviještenom evanđelju biskup je rekao da ima one karakteristike koje svaki vjernik treba imati:  ljubiti, moliti, biti ponizni i diviti se. Satnik bolest svoga sluge doživljava kao svoju, on je čovjek koji voli svoga slugu. Baš kao i hodočasnici, povukao je biskup paralelu, koji na ovom hodočašću nisu bili samo radi sebe nego i za svoje voljene, rekao je.

„Ima sigurno bolesnika u našoj kući, bolesnika koji su se odvojili od glavnoga života, koji su se odvojili od Boga, od Crkve. Pa za njih smo danas došli i trčali pred Gospodina da mu kažemo da je naš sluga, naš sin, naš otac, brat, sestra, suprug ili supruga da su bolesni i to nas boli kao da nas boli”, rekao je mons. Radoš.

Drugi korak u vjerovanju je molitva, a onda i poniznost: satnik dolazi i ponizno moli Gospodina za svoga slugu. Stav je vrlo važan: ponizno moliti Gospodina. Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj… Ova nedostojnost je znak da satnik prepoznaje tko je pred njim – da to nije samo običan čovjek, to je čovjek Božji. Satnik vjeruje da On može učiniti jer dolazi od Boga. Vjeruje da Riječ Božja liječi, dodao je te podsjetio na Blaženu Djevicu Mariju koja je primila Riječ Božju i koja zna da je to moćna riječ.

„Da to nije samo riječ koja je izgovorena, nego je postala tijelom. Da je to riječ koja čini sve ono što Bog kaže, što Otac kaže Isus to čini. Sve što Isus govori, sve biva. Bog ima moćnu riječ. Danas molimo od Marije da vjerujemo svakoj Isusovoj riječi, jer ona ima snagu života, ima snagu ozdravljenja, ima snagu, mi bi kazali, čuda ljubavi koja liječi, daje novi život”, poručio je biskup.

Na posljetku, važno je i diviti se. Isus se zadivi satnikovoj vjeri, a vjernici se dive tajni koja je svakodnevno pred njima pod prilikama kruha i vina te izgovaraju satnikove riječi ‘Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj’, istaknuo je biskup.

„Njegove riječi, njegove osjećaje, njegovu vjeru i divljenje pred Isusom i mi želimo imati kao svoju baštinu. I danas smo došli da se zadivimo Kristu, da se zadivimo Tajni. Neka nam ovaj satnik stranac da da se i mi možemo diviti Bogu. I zaključimo, draga braćo i sestre, došli smo da nas Gospodin ozdravi. Ozdravio je Abrahama, jer je Abraham vjerovao. Ozdravio je njegovu neplodnost, ozdravio je njegovo potomstvo, ozdravio je i slugu ovoga satnika, jer su vjerovali: Abraham Božjem obećanju, a satnik Isusovom obećanju. Neka Gospodin i nama da da znamo ljubiti, moliti, biti ponizni i diviti se i vjerujem da ćemo tako svaki dan rasti u vjeri”, zaključio je propovijed biskup Radoš.

Prvi dan 334. zavjetnog hodočašća Varaždinaca Majci Božjoj bistričkoj završen je pobožnošću „Put svjetla“ uz procesiju sa svijećama na Kalvariji koju su predmolili župnik Župe sv. Nikole preč. Stjepan Najman, župni vikar vlč. Matija Filipović i župljani. Na kraju je biskup Radoš udijelio završni blagoslov.

Podsjećamo, 334. zavjetno hodočašće Varaždinaca održava se od 1. do 3. srpnja te ga predvodi varaždinski biskup Bože Radoš, a ove godine hodočašće organizira župa sv. Nikole Biskupa, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.