Prvi četvrtak u novom ciklusu otvoren je na temu „Što kada nemamo povjerenja u vlastitu djecu?“ koju je prezentirala prof. Rajka Rade iz Savjetovališta DORA u Rijeci, gestalt psihoterapeut sa specijalizacijom iz gestalt rada s parovima te integrativna dječja i adolescentna psihoterapija, NLP Master program. Webinar je pratilo stotinjak sudionika.

Prezentaciju je prof. Rade podijelila na dvije važne teme: Na koji način gradimo odnos povjerenja s našom djecom?, te Što čini temelj jačanja samopouzdanja kod djece i mladih? Nadovezujući se na temu povjerenja predavačica je sudionike usmjerila na preispitivanje i analizu vlastitih odnosa s roditeljima, roditeljski odgojni stil kojim usmjeravaju svoju djecu, te može li dijete stvarno imati povjerenja u svoje roditelje? Ostala pitanja koja su sudionici razmatrali su: Kakav je bio moj odnos s mojim roditeljima? Kako su moji roditelji reagirali kad bih pogriješio/la? Koje je moje najljepše iskustvo s mojom mamom? Koje je moje najljepše iskustvo s mojim tatom? Koje me iskustvo s mojom mamom povrijedilo? Koje me iskustvo s mojim tatom povrijedilo? Je li naš zajednički odnos bio odnos povjerenja?

Prof. Rade govorila je i o samozaštitnom ponašanju djece i mladih koje je temelj povjerenja, te je pri tome upozorila na opasnosti nedosljednih ponašanja, dvosmislenih poruka i pravila, te neodgovornog ponašanja u roditelja, ali i zaštitničkog i kontrolirajućeg roditeljskog odgojnog stila. Posebno važno za razvoj povjerenja je empatija i izražavanja suosjećanja, što pridonosi međusobnom razumijevanju i povezivanju, jer najbolje razumijemo drugoga kada ‘uđemo u njegove cipele’. Uz navedeno, istaknuta je važnost uspješne komunikacije i aktivnog slušanja, te što treba izbjegavati kroz živopisne primjere. Konflikte s djecom je važno upravljati prema pogodbama i traženju zajedničkih rješenja. Roditeljima je poručila kako je važno naučiti dijete pokazati svoje emocije, jer na to ima pravo: tugu, ljutnju, razočarenje, zauzeti se za sebe, postaviti granice, imati pravo na svoju intimu i privatnost, biti bezbrižan, te ima pravo na ljubav i na novi početak. Ljubiti dijete uključuje osjećaj cijenjenosti i posebnosti, a razvija se kroz proces koji uključuje pokazivanje empatije, mijenjanje negativnih scenarija, podučavanje djece o uspješnoj komunikaciji, odgovarajuće reakcije na djetetova ponašanja, tjelesni dodir primjeren dobi djeteta, vrijeme za zajedništvo, prihvaćanje djeteta takvog kakvo jest, njegovanje uloge roditelja – a ne prijatelja djeteta itd. Na kraju prezentacije upozorila je roditelje da spremnici ljubavi njihove djece trebaju biti puni, zato se prvo vježba iskazivanje bezuvjetne ljubavi, a tek onda disciplinu, jer grube riječi i ljutit glas, može podnijeti dijete koje je sigurno u roditeljsku ljubav, ali kad je spremnik ljubavi prazan, dijete će reagirati gorčinom i ljutnjom. Slijedom toga zaključila je kako je lakše disciplinirati dijete koje se osjeća voljeno, a kada u odnosu s djetetom nema povjerenja ili kad se dijete nedolično ponaša svaki roditelj se treba zapitati: Što je mojemu djetetu potrebno? Jesam li mom djetetu napunio spremnik ljubavi?