Sprovodne obrede vodio je fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, dok je misu zadušnicu u crkvi Kraljice sv. Krunice slavio nećak fr. Reginalda – don Josip Dukić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ u Splitu.

Na početku govora provincijal je podsjetio na fr. Reginaldov životopis, istaknuvši i službe koje je pokojnik obnašao u Provinciji i samostanima u Bolu na Braču i Zagrebu. U Samostanu Svete Marije Milosne u Bolu vršio je razne službe: osim što je sjemeništarcima predavao kao nastavnik nekih predmeta obnašao je i službe prefekta, podučitelja i učitelja sjemeništaraca; bio je i samostanski ekonom i domaćin turistima, a zatim i prior samostana.

Budući da se bavio i glazbom, vodio je zbor sjemeništaraca te je bio i orguljaš i voditelj zbora u crkvama u Bolu, a glazbu je podučavao i po povratku u Zagreb, novacima i studentima, podsjetio je provincijal. U Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu vršio je službu ekonoma i sakristana. Bio je i učitelj braće suradnika te član Provincijskoga vijeća. S obzirom na njegov dugogodišnji odgojni rad, bio je jako dobar u prepoznavanju prikladnosti kandidata za redovnički i svećenički život, istaknuo je provincijal. Prisjetio se i fr. Reginaldove posebnosti i osobnosti koja se očitovala u svemu što je činio: u njegovu dostojanstvenom načinu odijevanja i pisanja; u ophođenju sa suradnicima i subraćom te u sudjelovanju u svečanostima samostanske zajednice uz pjesmu i glazbu.

Na kraju govora fr. Slavko Slišković zahvalio je subratu Ređi na „životu darovanom Bogu preko Reda propovjednika u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji“. Istaknuo je kako je znakovito da je fr. Reginald s ovoga svijeta prešao na drugi upravo na Veliku subotu. Prisjetivši se smrti roditelja u njegovom ranom djetinjstvu – fr. Reginald je majku izgubio dok je imao četiri godine, a oca dok je imao osam godina – zaključio je: „Onaj koji nikoga ne ostavlja samoga, a kojemu si ti darovao svoj život pod ‘bilim jidrom’ dominikanskoga habita, pridružuje te svojoj smrti i grobu, kako bi te učinio dionikom i svoga uskrsnuća. Vjerujemo da si već susreo one koji su prije tebe pošli ostavljajući te samoga, a Bog neka ti udijeli vječno zajedništvo s njima i sa sobom“.

Odmah nakon sprovodnih obreda misu zadušnicu u crkvi Kraljice sv. Krunice predvodio je don Josip Dukić. U prigodnom govoru na početku mise istaknuo je kako je fr. Reginald umro baš u Vazmenom trodnevlju kad se prisjećamo kako je Isus svojom mukom i uskrsnućem ponudio spasenje svima – kao jedini i univerzalni spasitelj. Istaknuo je i kako je fr. Reginald imao ukupno 29 nećaka i nećakinja te da ih je sve jednako prihvaćao i bio pun razumijevanja. Prihvaćanje drugoga fr. Ređo pokazao je tijekom svojega života družeći se i s nekršćanima i nekatolicima, naglasio je don Dukić. Na kraju je zahvalio fr. Reginaldu na ljubavi i blizini koju je pružao tijekom svoga života, kao i na milosrđu koje je iskazivao prema ljudima kao ispovjednik. U završnome dijelu govora don Josip Dukić izrazio je molbu da Bog bude milosrdan prema pokojniku i svima okupljenima oko stola Gospodnjeg.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio fr. Ivan Mateljan, prior Samostana Kraljice sv. Krunice, zahvalivši fr. Ređi na svemu što je učinio za zagrebačku samostansku zajednicu. Posebno je zahvalio fr. Karlu Posavcu, bratu suradniku, koji je bio duhovna i fizička potpora fr. Reginaldu, kao i braći studentima, na čelu s njihovim učiteljem, koji su mu bili na raspolaganju, izvijestila je Hrvatska dominikanska provincija.