Provincijalni ministar je istaknuo da „dok se ovih dana u vjeri liturgijski spominjemo našega otkupljenja i dijela spasenja, fra Remigije je dovršio svoj hod za Učiteljem koji ga pozvao i kojemu se odazvao u franjevačkom redovničkom i svećeničkom pozivu.“

Za sprovod fra Remigija oproštajni govor je pripremio biskup apostolskog misionarskog vikarijata San Ramon u Peruu Gerard Anton Žerdin, a pročitao ga je vikar Provincije fra Dragutin Bedeničić.

Mons. Žerdin predstavio je životni put fra Remigija, posebno se osvrćući na njegovo djelovanje u Peruu te je istaknuo da je „okosnica života fra Remigija bilo misionarsko poslanje“. Opisao je kako je izgledalo njegovo prvo djelovanje u Peruu u župi Vitok, na čijem je području bio veliki rudnik: „Fra Remigije je vidio da je siromašan narod potpuno zaokupljen radom u rudniku i da kroz tjedan nitko ne dolazi u župu, pa je odlučio raditi u rudniku. Svaki dan je obilazio radnike u utrobi zemlje, a sâm je radio na površini u radionici za popravljanje raznih elektromotora. Bio je veoma vješt u svim poslovima: jezeromeštar, kako se to govorilo. Bio je veoma omiljen narodu, blizak, no strog. Stvari je znao reći onako kakve su po njegovom mišljenju. Vlasnici rudnika su mislili da je komunist budući da je bio uz radnike. Fra Remigije je uspio podići crkvicu i župni stan u stilu Rivotorta: vrlo jednostavno i siromašno. Tako je ispunio svojih pet godina boravka u Vikarijatu San Ramon.“

Prikazao je i drugi dio fra Remigijeva života u Peruu: „Nakon prvog odmora u Hrvatskoj ponovno se vratio u Peru, no u drugi apostolski vikarijat: San Hose, u Amazoniji. Ondje je proveo sljedećih pet godina, posjećujući više od 90 zajednica. Njegovo iskustvo s gubavcima u San Pablu duboko je obilježilo njegovu duhovnost i predanost onima kojima je pomoć najpotrebnija. Čvrstog karaktera, ali u isto vrijeme pun razumijevanja i očinski, fra Remigije ostavio je neizbrisiv trag na sve one koji su ga imali privilegij poznavati. Njegova ljubav prema Crkvi i njegovo neumorno zalaganje za duše učinili su ga autentičnim svjedokom Evanđelja.“

Naveo je da je u kritičnom trenutku njegova života, kada je bio teško bolestan i na rubu smrti, otac Buenaventura Dureau poslao grupu karizmatične braće da mole za njega. Nakon molitve za iscjeljenje, fra Remigije je ozdravio. „Taj događaj bio je veoma važan za njegov život: od tada je počeo aktivno služiti u Katoličkoj karizmatskoj obnovi. Sudjelovao je na duhovnim vježbama i konferencijama, obnavljajući vjeru mnogih ljudi i hrabreći cijele zajednice svojom mudrošću. Njegova spokojna prisutnost, njegova čvrsta riječ i njegovo svjedočanstvo života pomogli su mnogim dušama da se susretnu s Gospodinom“, spomenuo je mons. Žerdin.

Istaknuo je da se fra Remigije 2003. nastanio u kući duhovnih vježbi „Casa de Jesus“, gdje se potpuno posvetio duhovnoj, ljudskoj i pastoralnoj formaciji mladih na školovanju. „Preuzeo je dužnosti poglavara, odgojitelja i graditelja formacijske kuće Svećeničkog bratstva Jesús Vive (Isus živi), postavši čvrst i pun ljubavi vodič mnogim mladima u procesu razlučivanja zvanja. Njegova uloga bila je ključna u rastu i uređivanju ove zajednice“, napisao je mons. Žerdin.

„Do danas njegova ostavština živi u Svećeničkom bratstvu Isus živi, koje je dalo osam svećenika u službu Vikarijata, svi formirani pod njegovim očinskim pogledom, franjevačkim svjedočanstvom i životom u Duhu. Fra Remigije bio je i ostaje misionar Duha, sijač zvanja, svjedok Kristove ljubavi i vjerni službenik Crkve. Njegov je život poziv na potpuno pouzdanje u Boga i radosno življenje potpunog predanja Evanđelju“, zaključio je mons. Žerdin u pismu.

Nakon sprovoda u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja misu zadušnicu služio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s provincijalnim ministrom fra Milanom i ostalim  svećenicima. Na početku mise biskup je spomenuo kako ga osobno veže povijest s bratom fra Remigija, vlč. Stjepanom Mlinarićem koji je došao za župnika u Krašić nekoliko mjeseci prije njegove mlade mise pa mu je bio manuduktor (pripremao mladu misu). Tako se (jer mu je bio neko vrijeme i župnik) biskup Mrzljak i malo povezao s obitelji Mlinarić.

Biskup je u homiliji istaknuo kako su ovi dani kao i svaki dani, s jedne strane obični, a s druge strane su posebni zbog slavlja otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Iz toga proizlazi i poslanje Crkve, pa tako nekih, poput fra Remigija, da se odazovu i na poziv u daleke misije gdje treba svjedočiti Božju ljubav i naviještati Božju Riječ. Spomenuo je „ da smo sada već okupljeni i u nadi konačne proslave premda kao ljudi tugujemo zbog odlaska našega brata“. Pozvani smo i mi u ovom vremenu također biti svjedoci nove nade koju nam dariva Uskrsnuli, naglasio je mons. Mrzljak.

Na kraju mise zadušnice zahvale su izrekli fra Franjo Tomašević, gvardijan samostanskog bratstva u Krapini, kojem je pripadao fra Remigije te fra Dragan Grizelj, gvardijan u Varaždinu, gdje je fra Remigije proveo posljednje mjesece svoga života.