Misu u župnoj crkvi u Vrhu predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji umirovljenog biskupa Valtera Župana i više od četrdeset svećenika i redovnika.

Mons. Petanjak u propovijedi je istaknuo da u jednoj tvrdnji stoji: „Čovjek živi više od milosrđa nego od zraka“, a to nikad nije tako očigledno kao u trenutku smrti. „Čovjek ne bi mogao prijeći iz smrti u život, osim po čistom milosrđu Božjem. Gospodin Bog u svojoj je providnosti odlučio na osobiti način povjeriti svećenicima da budu poslužitelji njegova milosrđa u svijetu. I što je neki svećenik, po Isusovu primjeru, u svome životu više gajio krepost sućutnosti prema ljudima, to je više ljudi približio i doveo k Isusu Kristu. I to će mu se, u času njegova prijelaza s ovog svijeta, stostruko vratiti, jer Isus je rekao: ‘Blago milosrdnima: oni će milosrđe zadobiti!’“, rekao je mons. Petanjak.

Spomenuo je da je milanski kardinal Martini, malo prije svoje smrti, u jednom intervjuu rekao kako je puno puta prekoravao Gospodina govoreći mu: „Zašto si nam ti koji si umro ostavio u baštinu da i mi moramo umrijeti? Mogao si ti umrijeti i potom  reći: ‘Sad je dosta. Prijeđimo svi na Zlatnom mostu prema…’“. Ali, kasnije je spoznao kako tako ne bi imao prilike učiniti potpuno predanje i prepuštanje u ruke Božje. U trenutku smrti nema drugog izlaza nego potpuno prepuštanje Ocu i vjera u Kristovo uskrsnuće. Želimo biti s Isusom i tu našu želju iskustveno doživljavamo sklopljenih očiju, poput slijepca, stavljajući se potpuno u njegove ruke. To je taj Zlatni most koji cijelog našeg života stoji pred nama, a ne privlači nas, sve do onog trenutka kad se iznenada nađemo pred njim i tad se krene, bez okretanja unatrag, pojasnio je biskup, izrazivši uvjerenje da se pop Andre kao svećenik pripremao za ovaj most i gradio ga zajedno s vjernicima župa u kojima je službovao.

„Ovaj naš današnji oproštaj od njega naša je zahvala za njegovo svećeničko služenje i za njega kao osobu koju je ugradio u našu biskupiju. I interijer njegove rodne crkve na čast sv. Mihovilu, svjedok je ljubavi i služenja popa Andra ljudima, posebno župe Vrh u kojoj će njegovo tijelo čekati slavni dan uskrsnuća“, spomenuo je mons. Petanjak.

O mons. Depikolozvanu je biskup rekao: „Kad god se opraštamo od naših pokojnika nastojimo iz njihova života izvući neku njihovu prepoznatljivu osobinu koja ih je činila drugačijima od ostalih i po kojima su se kao takvi ugradili u opću povijest svijeta i spasenja. Pokojni pop Andre u svojoj višemjesečnoj bolesti ostavio nam je prekrasan primjer strpljivosti. Dobivao se dojam kao da se bolest ne događa njemu nego nekom drugom, kao da je sve to normalno i naravno i kao što bi rekao mudri Propovjednik: Sve ima svoje vrijeme. Vrijeme hodanja i vrijeme ležanja, vrijeme zdravlja i vrijeme bolesti, vrijeme života i vrijeme smrti. Sve je to za ljude i nijedno vrijeme nije važnije ili dramatičnije od onog drugog. Sve treba sa zahvalnošću primiti iz ruke Božje. Nije pokazivao nervozu i nezadovoljstvo, niti je svraćao pozornost na sebe. Ništa nije tražio i sa svime je bio zadovoljan, a bolestan prikovan za krevet. To je ono što smo mi vidjeli i čemu se divimo. Je li to sve plod Božje milosti i Božjeg milosrđa ili i njegovog truda i rada na samom sebi, ostaje znano njemu i Bogu. I mi, svećenička biskupijska obitelj popa Andra osjećamo gubitak jer je danas naš brat prešao u vječnost, ali otvoreni milosrđu Božjem nastavit ćemo poput popa Andra, svatko na svoj način, izgrađivati našu biskupiju da se jednom svi zajedno susretnemo u blaženom zagrljaju Milosrdnog Oca“.

Na kraju mise vrški župnik mons. Ivan Milovčić zahvalio je na izrazima sućuti te izdvojio sućut pristiglu od kardinala Josipa Bozanića. Sućut je izrekao i mons. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije i prepozit Stolnog kaptola u Krku, kojem je pripadao i mons. Depikolozvane. Uime svećenika rodom iz župe Vrh sućut je izrazio mons. Mladen Mrakovčić. U izrazima sućuti pridružio se i mons. Ivan Milovčić. Uslijedili su sprovodni obredi i pokop na vrškom groblju.