Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, župnim upraviteljem don Ivanom Vrdoljakom i tridesetak svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, mještana rodne župe i župa u kojima je obnašao svećeničku službu: Nova Sela n/C, Otrić-Struge, Vojnić-Gardun, Poljica Imotska, Ruda i Cista Provo.

“Opraštamo se od don Srećka s vjerom i nadom te zahvalnošću Bogu i njemu”, kazao je nadbiskup Barišić te je izrazio ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika i vjernicima čije je živote dotakao don Srećko. Kao uvod u pokornički čin pročitao je don Srećkove riječi iz oporuke: “Molim za oproštenje sve s kojima sam se susretao ako sam ih s čime uvrijedio ili sablaznio. Ja sa svoje strane svima koji su me na bilo koji način povrijedili od srca opraštam. Molim Gospodina da im i on oprosti. Nek’ je blagoslovljen Bog Isus Krist, njegova Majka Marija koji su me u životu uvijek pratili i sve mi opraštali što sam u svojoj slabosti mišlju, riječju, djelom i propustom griješio protiv Boga i ljudi”.

U homiliji je nadbiskup podsjetio kako je život svakoga od nas obilježen križem, patnjom i boli, ali i čežnjom za puninom života. Ta stvarnost se u nama ispunja ukoliko životnu dinamiku ispunimo Duhom Svetim koji nam pomaže da već ovdje i sada možemo ostvariti svoje dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. “Gospodin u svojoj oporuci kaže da je tu ljubav koju nosi u sebi usadio i dao nama, ali da će je još više razvijati do svoje punine. Uzeo je ljudsko tijelo i našu grešnu narav obogatio svojom ljubavlju. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima, također, govori o toj ljubavi, o Duhu ljubavi kojim nas je Otac posinio te nismo više stranci ni robovi nego Božji sinovi i kćeri. Samom Bogu možemo reći: Oče”.

Kaže Petar da smo subaštinici Isusa Krista, nastavio je nadbiskup, “ako zajedno s njim trpimo zajedno ćemo s njime biti proslavljeni. On je zajedno s nama trpio i to trpljenje ugradio je u trpljenje svoga križa i u proslavu”.

Podsjetio je na riječi jednoga crkvenoga oca koji, govoreći o razlici između ljubavi prema zemaljskim stvarima i Božje ljubavi, kaže da je ljubav prema zemaljskim stvarima kao oblak koji donese kišu i ona brzo osuši i presuši, a da je ljubav Božja slična izvoru iz kojega stalno nova voda – ljubav izvire i nikada ne presušuje. “Don Srećko je svoj zemaljski život živio snagom te Božje ljubavi. Ona je bila pokretač i snaga koja ga je nosila u pastoralnom djelovanju. Nije bio navezan na zemaljska dobra. Znao je imati prema stvarima distancu, ali ne i prema čovjeku. Za čovjeka je bio osjetljiv. Sudjelovao je s narodom u njihovim radostima i žalostima, nenametljivo i nikad dominirajući”, naglasio je nadbiskup Barišić zahvalivši i svima koji su skrbili o don Srećku u njegovim posljednjim zemaljskim danima.

Brojni su htjeli izreći svoju zahvalu pokojniku, ali zbog epidemioloških mjera to je izostavljeno. Na kraju misnoga slavlja kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa pročitao je don Srećkov životni put koji je sastavio pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.

Srećko Franić, sin pok. Jakova i majke pok. Kate r. Franić, rođen je 3. prosinca 1943. u Blatu na Cetini. Njegovi roditelji su imali petero djece, četiri sina i jednu kćer. Srećko je odrastao u ozračju dobre i pobožne katoličke obitelji pa se u njemu rodilo i svećeničko zvanje. Četiri razreda osnovne škole pohađao je u svojemu rodnom mjestu Blato, a potom nastavio i završio osmogodišnje školovanje u susjednom Šestanovcu. Klasičnu gimnaziju završava u Zagrebu, a teološki fakultet u Splitu. Za svećenika je zaređen 1968. godine. Tijekom 53 godine aktivnog svećeničkog života pastoralno je djelovao u šest različitih župa. Uz svoj redoviti pastoralni i dušobrižnički rad na naviještanju Riječi Božje i vjeronaučnim poukama, na slavlju euharistije i posvećivanju svojih vjernika te na vođenju župne zajednice i izgrađivanju žive Crkve, imao je sklonosti i vještine u građenju i obnavljanju župskih objekata. U gotovo svim župama koje je posluživao ostavio je traga u modernizaciji i oblikovanju crkvenih zdanja i prostora kao što je gradnja crkve na Kobiljači, uređenje prilaza župnoj crkvi u Poljicima, nadogradnja župne kuće u Vojniću ili izgradnja zvonika crkve u Rudi. U svojoj posljednjoj župi Cista Provo pala mu je u zadaću organizacija proslave 100 godina dovršetka izgradnje župne crkve Sv. Petra apostola. Tim povodom je 2014. sa suradnicima izdao prigodnu knjigu – spomenicu.

Prije nekoliko mjeseci don Srećko je osjetio ozbiljne zdravstvene tegobe. Hrvao se sa svojom bolešću vršeći i dalje župničku službu. Početkom prosinca prošle godine dopremljen je na pretrage u Klinički bolnički centar u Split. Klinička slika je pokazala teška i neizlječiva oboljenja na žlijezdi gušterači. Strpljivo je podnosio bolove, svjestan da se približio kraj njegova zemaljskog puta te mu je uskoro poći s ovoga svijeta k Ocu nebeskome. Bio je otpušten na palijativnu skrb u Svećenički dom u Splitu da bi prije nekoliko dana ponovno bio prevezen u KBC u Splitu kako bi mu olakšali bolove. Preminuo je u bolnici u ranim jutarnjim satima u petak, 1. siječnja 2021. godine.