Vlč. Zuanović preminuo je nakon kratke bolesti u utorak, 14. ožujka u KBC-u Osijek, u 61. godini života i 32. godini svećeništva. Bio je u službi župnika Župe sv. Petra i Pavla u Marijancima te upravitelja Župe sv. Ane Radikovcima. Na ispraćaju pokojnog svećenika okupila se rodbina, četrdesetak svećenika te brojni vjernici Donjeg Miholjca i župa u kojima je vlč. Zuanović službovao.

Od našeg krhkog čovještva do čovještva Isusova koji nas liječi

U homiliji tijekom sprovodnih obreda biskup Ćurić između ostaloga je rekao: „Prije pet godina, baš u danima mjeseca ožujka 2018. ovdje smo se oprostili od Željkove majke Milke, prateći lijes s njezinim tijelom. A danas se opraštamo od njezina sina ispraćajući prah njegova tijela, kako je to u svojoj želji naznačio. Vjerničko nam srce u ovim trenutcima najprije želi razmatrati snagu kršćanske nade i to u istini Božjih djela spasenja za nas ljude. Želimo oćutjeti blizinu Spasitelja, Boga i čovjeka Krista. Prigrliti bliskost njegova utjelovljenja, kad je postao čovjekom… I danas ćemo nad ostatcima tijela i grobom pokojnoga Željka izgovoriti riječi: Spomeni se čovječe da si prah! Sličnom smo se gestom obilježili i na početku korizmenoga hoda: Sjeti se da ćeš se u prah vratiti! Ali kakav smo mi prah? I ove nas korizme papa Franjo podsjeća da se sjetimo da smo ‘dragocjen prah određen za vječnost’, da jesmo samo zemljani, ali u isto vrijeme da smo tlo na koje je Bog spustio svoje nebo, prah koji sadrži njegove snove. Mi smo Božja nada, njegovo blago, njegova slava. Mi smo prah, zemlja, glina, ali ako pustimo Bogu da nas oblikuje svojim rukama postajemo nešto čudesno. Zajedno s Isusom i mi smo na putu prema uskrsnuću, to znači da naš prah Bog vodi k životu, ‘od našeg krhkog čovještva do čovještva Isusova koji nas liječi’, prepun sućuti i milosrđa. I što god se s naše strane ispriječi, što nas zarobi i oteža, do nas trajno dolazi ona najsretnija istina o kojoj, čuli smo, govori pisac Knjige tužaljki: Dobrota Gospodnja nije nestala; milosrđe njegovo nije presušilo …“

Susretljivost, osjetljivost za potrebe te zanosi srca

Navodeći Isusove riječi Neka se ne uznemiruje srce vaše!, biskup Ćurić istaknuo je kako po njima Isus „ne upućuju nas na lakovjernu bezbrižnost. One su najviše poziv na prepoznavanje, na otkrivanje i susret Kristom. I kad od njega čujemo: Ja sam Put, Istina i Život, jasno možemo prepoznati kako kršćanska vjera nije tek neka teorija, sustav ideja i učenja, već je životna istina – u Isusu već ostvarena i objavljena. Zato u zajedništvu s njim nalazimo cjelovit i najdublji smisao svom prolaznom zemaljskom putu. S Isusom ćemo znati rasvijetliti sva svoja djela, sva dobročinstva i žrtve, ali i svoje grijehe – svu nepostojanost i krhkost, svu svoju smrtnost – nad koju se, upravo zbog Krista, nije nadvila tama besmisla, već ju je obasjala njegova ljubav s križa i događaj njegova uskrsnuća.“.

Osvrćući se na život pokojnog svećenika, biskup Ćurić istaknuo je kako, dok nisu nadošle poteškoće i zdravstvene tegobe, je vlč. Zuanovića posebno krasila susretljivost i osjetljivost za potrebe svojih župljana. „Djelovao je u župama u kojim je bilo potrebno obnavljati i podizati crkvene objekte i vlč. Željko je to činio brižno i zauzeto. U isto vrijeme na vidjelo su dolazile i njegove posebne sposobnosti i, rekao bih, zanosi njegova srca. Kad se samo spomene malakologija, u Hrvatskoj će se sigurno spominjati njegovo ime. Sabrao je vrlo vrijednu zbirku pod imenom ‘Tritonovo blago’, jednu od najvećih hrvatskih stalnih postava, s više od tri tisuće eksponata, među kojima je 1400 vrsta školjaka i puževa iz svih dijelova svijeta.…  Često je znao spomenuti: Kako bih rado živio i radio negdje na našem Jadranu! Svoj malakološki rad opisao je i u tiskanome obliku. A svoja promišljanja i osjećaje pretočio je i u nekoliko objavljenih zbirki pjesama, proze i aforizama.., uputio je biskup Ćurić i zaključio: „Kad sve to nabrajamo, čini nam se kao da ga dijelom još nismo uspjeli upoznati. A već se valja oprostiti. Neka se zahvalnost i naše zajedništvo s pokojnim Željkom danas od srca pretoči u čvrstu nadu naše vjere i u pouzdanu molitvu: Uskrisi ga, Gospodine! Povedi ga putem vječnim!“

Nakon ukopa biskup Ćurić je u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela predvodio misu zadušnicu u zajedništvu brojnih svećenika, a misu, kao i ukop, pjesmom je pratio donjomiholjački župni zbor „Sv. Cecilija“. Biskup Ćurić na kraju mise je još jednom naglasio vrijednost zbirke školjki vlč. Zuanovića te je s nazočnima podijelio odluku da će pročitati njegove zbirke pjesama, što dosada nije imao prilike.

Životopis

Vlč. Željko Zuanović rođen je 1962. godine u Donjem Miholjcu gdje je 1983. maturirao te se nakon odsluženog vojnog roka u Beogradu odlučuje za svećeništvo i 1985. godine odlazi u Bogosloviju u Đakovo. Nakon završenog studija 1991. postaje župni vikar u Bizovcu, Brodskom Varošu, Velikoj Kopanici i Osijeku. U Budimcima postaje župnik 1996., a 2005. godine odlazi za župnika u Klakar. Godine 2016. dolazi za župnika u Marijance i upravitelja župe Radikovci. Sabrao je vrlo vrijednu zbirku pod imenom „Tritonovo blago“. Riječ je o jednoj od najvećih hrvatskih stalnih postava, s više od tri tisuće eksponata, među kojima je 1400 vrsta školjaka i puževa iz svih dijelova svijeta. Postav se najprije nalazio u župnoj kući u Klakaru, a potom je premješten na jadransku obalu. Svoj malakološki rad vlč. Zuanović opisao je i u tiskanome obliku. A svoja promišljanja i osjećaje pretočio je i u nekoliko objavljenih zbirki pjesama, proze i aforizama s naslovima: „Ptica visina“, „Ruža u snijegu“, „Leptirov let“, „Male kapi mudrosti, istine, ljubavi“, „101 šala iz puževa stana“.