U srijedu 1. studenoga na svetkovinu Svih svetih, a ususret spomenu svih vjernih pokojnika – Dušnom danu, svećenici studenti Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu zajedno s rektorom Markom Đurinom, vicerektorom Markom Škrabom te uz pratnju redovnica i djelatnica Zavoda, pohodili su rimsko gradsko groblje Campo Verano. Tamo je održana već tradicionalna molitva za pokojne kojoj su se pridružile i redovnice iz družbi Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga i Kćeri milosrđa te vjernici laici koji žive i djeluju na različitim službama u gradu Rimu.

Prva postaja molitvenog okupljanja bila je Zavodska grobnica u predjelu Pincetto Vecchio Riparto IV, koja je tijekom prošle godine obnovljena i restaurirana, a koja datira iz 1859. godine, te su u njoj pokopani mnogi istaknuti članovi Zavoda, a nekoć Bratovštine i Kaptola sv. Jeronima.

Nakon molitve krunice Blažene Djevice Marije kojom je započeo molitveni susret, održana je Služba riječi koju je predvodio rektor Zavoda Marko Đurin. Prema običaju komemoriranja nekog od svećenika koji su svojim djelovanjem bili vezani uz Zavod sv. Jeronima, ove godine rektor Đurin u prigodnom nagovoru spomenuo se dugogodišnjeg kanonika kaptola sv. Jeronima, Dragutina Antuna Parčića (1832.-1902.), o 130. obljetnici izdanja glagoljskog Rimskog misala iz 1893. godine kojega je u Rimu uredio upravo kanonik Parčić.

Istaknuo je nekoliko biografskih podataka iz njegova života na poseban način ističući njegovu ljubav prema glagoljici i liturgiji na staroslavenskom jeziku. Na tu njegovu ljubav prema glagoljici utjecalo je što je bio rodom iz Vrbnika na otoku Krku gdje je tradicija glagoljaštva bila jako ukorijenjena i činjenica da je veliki dio života bio franjevac, član provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. No, osim ljubavi prema glagoljici, nadodao je rektor Đurin, Parčić je bio aktivan i na mnogim drugim područjima: bavio se leksigografijom, kartografijom, tiskarstvom, slikarstvom, pjesništvom, prevođenjem, prirodoslovljem, botanikom, astronomijom i fotografijom.

U nastavku, rektor Đurin spomenuo je kako je Parčić napustio redovništvo i svoju provinciju koja je bila malena i nije mu mogla omogućiti da se do kraja posveti svojim idealima, na poseban način glagoljici i izdanju liturgijskih knjiga na staroslavenskom jeziku. Zbog toga je 1876. godine, napustivši redovništvo, postao dijecezanski svećenik Đakovačke biskupije, gdje ga je primio biskup Josip Juraj Strossmayer. Unatoč napuštanju reda, zadržao je svoje redovničko ime te obilježja svjetovnog trećoredca te je sa svojim dotadašnjim redom nastavio njegovati tijesne i prisne veze.

Ipak, kao svećenik nije djelovao u Đakovu, nego je, upravo po preporuci i želji biskupa Strossmayera, u Rimu 23. ožujka 1876. godine jednoglasno izabran za kanonika kaptola sv. Jeronima. U Rim je došao u svibnju 1876. godine te je tu kao kanonik kaptola sv. Jeronima boravio sve do kraja života, punih 25 godina. Ovdje se u miru mogao posvetiti glagoljici te, na poseban način, pripremanju novog izdanja glagoljskih liturgijskih knjiga. Kruna njegovoga rada bilo je tiskanje glagoljskog Rimskog misala 1893. godine u Rimu, koji je izdala Kongregacija Propaganda fide, a priredio ga je upravo on sam. Preminuo je na sam Božić ujutro, 25. prosinca 1902. godine. Sahranjen je u zavodskoj grobnici na Campo Verano. Njegovo ime ostat će, zbog svega toga, zauvijek upisano u znanstvenoj, redovničkoj, crkvenoj i kulturnoj povijesti hrvatskoga naroda.

Druga molitvena postaja bila je kod grobnice Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864.-1897.) čiji su posmrtni ostaci preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu 2008. godine.

Naposlijetku, treća molitvena postaja, već tradicionalno, bila je kod grobnicȃ redovnica iz družbi Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga i Kćeri milosrđa gdje je također održana prigodna Služba riječi kojom je zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.