Sprovodne obrede, na kojima su, uz tugujuću obitelj i rodbinu, sudjelovala šestorica svećenika te pokojnikovi radni kolege i prijatelji, predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković.

Uvodeći u sprovodne obrede, rektor Pavlaković je rekao kako smo “došli molitvom i zajedništvom proslaviti dar vječnoga života koji nam je Bog darovao u uskrsnuću svoga Sina, u zahvalnosti za život koji smo s našim preminulim subratom dijelili u prolaznosti, sigurni u nadi da to zajedništvo nije prestalo nego je preobraženo u prelasku s ovoga svijeta u puninu radosti i ljubavi nebeskoga Oca.”

Spomenuo je kako se “njegov prijelaz u kuću Očevu dogodio u petom danu Vazmene osmine, 21. travnja” te je pozvao okupljene da svoj pogled u duhu usmjere prema vazmenoj svijeći u kojoj “vidimo da ona dogorijeva kao svaki zemaljski život, ali se Kristovo svjetlo ne gasi. Ono živi u istini Kristova milosrđa i svetosti, vidljivima u ljudima koji služe svojoj braći poput našeg Bože”, zaključio je rektor.

U homiliji rektor Pavlaković se, između ostalog, posebno osvrnuo na nezaboravnu predstavu iz 2017. godine kada je sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate svim svojim djelatnicima, u znak zahvale za sve što za njih čine, podarila kazališni komad pod naslovom “Brižljivom čuvaru Sjemeništa”, a inspiraciju su sjemeništarci pronašli upravo u pokojnom Bogoslavu koji je u Sjemeništu od 1994. godine do zagrebačkog potresa u ožujku 2020. godine vršio službu portira. Rektor je naglasio sljedeće: “Predstava je bila zamišljena kao hommage Bogoslavu Votrubi, jednom velikom čovjeku koji je radio u sjeni sjenice sv. Josipa. Čovjeku koji je oduvijek bio prisutan, a rijetki su ga primjećivali. Čovjeku o kojem mnogi, čak i djelatnici Sjemeništa, nisu znali gotovo ništa. U Svetom pismu je svega par redaka o sv. Josipu. U našim životima, do tada, bilo je svega par redaka o Boži. Upravo pričom o našem portiru otkrili smo mnogo karika koje čine lanac ljubavi u ispunjenju Božjeg djela. Baš poput sv. Josipa”, zaključio je preč. Pavlaković.

Pri kraju homilije rektor Sjemeništa dirljivim se riječima, uime čitave šalatske sjemenišne zajednice, oprostio od njihova dugogodišnjeg djelatnika: “Samo tvoje ime govorilo je dovoljno. Bogoslav. Uvijek si bio tu. Skroman. Ponizan. Uvijek na usluzi. U ljubavi. U vršenju Božje volje. Hvala ti na svakoj pomoći, gostoljubivosti, jednostavnosti i srdačnosti koju si naučio u školi Josipove poslušnosti i šutljivosti. Posjedovao si finoću, uljudnost, blagost i poniznost od koje sam mogao puno učiti. I bio si nadasve – zahvalan. … Hvala za sve, dragi naš Božo! Zbogom do susreta u kući Očevoj”.

Pjevanje su predvodili sjemeništarci sa zagrebačke Šalate pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka, vanjskog suradnika Sjemeništa.

Misa zadušnica slavljena je u večernjim satima istoga dana u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi u koju je pokojnik za života kao župljanin dolazio moliti i slaviti Gospodina.

Bogoslav Votruba rođen je 9. srpnja 1939. u Daruvaru. Bio je profesor fizike i kemije te direktor Osnovne škole u Kreševu. Zbog ratne agresije u BiH dolazi iz Travnika kao prognanik u Zagreb te 1994. godine postaje zaposlenik u tadašnjem Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati u službi portira. Na tom radnom mjestu savjesno radi sve do 2020. godine. Generacijama sjemeništaraca ostat će u sjećanju po besplatnim instrukcijama i pomoći u učenju ponajviše u matematici, fizici i kemiji. Preminuo je u Zagrebu od posljedica srčanog udara 21. travnja, u 83 godini života. Za sobom je ostavio tugujuću suprugu Zdenku, rodbinu i prijatelje, objavljeno je na mrežnoj stranici Međubiskupijskoga sjemeništa.