Istina je prava novost.

Pokop fra Mate Gverića

Član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Mate Gverić, preminuo u 79. godini života, 61. redovništva i 51. svećeništva u Samostanu svetog Ante na Šubićevcu u Šibeniku 19. prosinca, pokopan je u utorak 21. prosinca na Visovcu.

Nakon svećeničkog ređenja fra Mate Gverić je, uz odgojnu službu i službu gvardijana, uglavnom obnašao pastoralne službe, i to deset godina najprije u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, potom tri godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji i zadnje i najduže trideset i šest godina u Šibenskoj biskupiji.

Misu zadušnicu predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz koncelebraciju umirovljenog biskupa Ante Ivasa, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marka Mrše, te još velikog broja svećenika. Sprovodne obrede predvodio je gvardijan samostana na Visovcu fra Marko Nimac.

„Prikazujemo ovu svetu misu za pokojnog fra Matu Gverića, franjevca, redovnika, svećenika Crkve Božje u službi do samog kraja. Pedeset godina svećeništva od kojih je  većinu, više od 35 godina poklonio služeći Bogu i vjernom narodu u Šibenskoj biskupiji iz koje je rodom i potekao“, kazao je biskup Rogić u homiliji.

Naglasio je kako je fra Mate Gverić gorio žarom navjestitelja Radosne vijesti i domišljao se kako da unaprijedi vjerski život svojih vjernika. Znao je i za kritiku, ali i za poticaj, osokoliti, ohrabriti to malo stado. Ponosio se učinjenim, i okupljenim vjernicima jer ga je to radovalo i ispunjavalo. Posljednji put vidjeli smo se na Malu Gospu ove godine u Skradinu, a izgled je gotovo obećavao da se fra Mate opravlja. No, ubrzo snage su ga stale napuštati. Pripremao se onamo kud za vazda gre se! Ostaje praznina za čovjekom kojeg je uvijek bilo radost susresti, koju mudru poslušati, ugodno razgovarati i uvijek se bitnim stvarima okretati, kazao je biskup.

Fra Mate Gverić Krista je svojom jednostavnošću i svjedočenjem vjere, uspijevao približiti vjernicima. To je bila vjera u kojoj je živio, djelovao i nosio se s poteškoćama, pouzdajući se od Gospodina – od svojih najranijih dana zadojen vjerom u svojoj obitelji – pa do posljednjih trenutaka ovozemaljskog života. Fra Mate, hvala na tom svjedočanstvu vjere, svećeničkog i redovničkog služenja, vaše blizine i topline kojom ste zračili i mnoge zadužili. Neka Vas nebeski Otac primi u dom koji vam je pripravio i u koji vas je pozvao, poručio je biskup Rogić.

Oproštajni govor na kraju misnog slavlja uime Provincije izrekao je provincijal Mrše. O preminulom subratu je kazao kako je bio neumorni širitelj Riječi Božje među Božjim narodom koji mu je po službama bio povjeren. To je činio sve do zadnjih atoma svojih snaga, do posljednjeg daha, usprkos činjenici što su ga određena braća savjetovala da, zbog svoga zdravstvenog stanja, koje se u zadnje vrijeme naglo pogoršalo, napusti odnosno preda svoju službu višim crkvenim vlastima i stavi je na raspolaganje. Bio je uvjeren da još može biti koristan i usprkos rapidnom opadanju snaga, bio je koristan, ali kao da je Bog rekao: „Fra Mate, doista ne možeš dalje!“ I nije mogao. Bolest je bila jača.

Uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime, upućujem izraze najiskrenije bratske i kršćanske sućuti fra Matinoj užoj i široj rodbini, posebice bratu Anti, sestri Mariji Vranjković i njihovim obiteljima, sestrama č. s. Zdravki i sestri Velki s obitelji te ostaloj rodbini i prijateljima“, poručio je provincijal Mrše. 

Uime samostana Visovac prigodno se obratio  gvardijan fra Marko Nimac. „Dragi fra Mate, doživio sam te kao čovjeka, fratra, svećenika blagog izraza lica iza kojega stoji meko, dobro, široko, plemenito srce. Mnogi te bivši, a vjerujem i župljani župa Dubravica i Rupa, pamte kao dobrog svećenika, predanog Bogu, Crkvi i narodu. Svećenika koji je govorio direktno, bez celofana i s propovjedaonice i općenito u životu“.

Uime kolega govorio je fra Žarko Maretić. „Fra Mate je bio razborit, razuman, tolerantan, uravnotežen i miroljubiv čovjek. Kao vjernik, fratar i svećenik volio je svoju Franjevačku provinciju, svoju Crkvu i svoj hrvatski narod. Često  je vodio hodočasnike po cijeloj Hrvatskoj i pričao im našu kršćansku i nacionalnu povijest, pa su svi rado s njime putovali. Savjesno je vršio svoje redovničke i svećeničke dužnosti koje su proizlazile iz njegove službe kao župnika i gvardijana“, poručio je fra Žarko.