Preminuo je u utorak. 14. studenog u 68. godini života  u bolnici u Slavonskom Brodu od posljedica premlaćivanja uslijed njegova pokušaja sprječavanja krađe drva iz svoje šume.

Misu zadušnicu ispred grobljanske kapele u zajedništvu s kancelarom Vrhbosanske nadbiskupije Mladenom Kalfićem te okolnim svećenicima fra Mirkom Filipovićem, fra Franjom Daliborom Stjepanovićem i Markom Sliškovićem predvodio je fra Anto Tomas.

U homiliji fra Anto je obitelj i prijatelje pokojnika utješio poručivši kako trebaju biti zahvalni Gospodinu što u miru mogu pokopati Marka, naglasivši kako to mnogi u zadnjem Domovinskom ratu nisu mogli.

U homiliji je promišljao o Milosrdnom Samaritancu. Pojasnivši kako je naš bližnji onaj koji je u potrebi, istaknuo je opasnost ravnodušnosti onih koji su dužni brinuti se za svoj narod te zahvalio svim katoličkim zajednicama koji su molitvom pratili liječenje pokojnog Marka.

Zavapio je Gospodinu da im pomogne da budu više odgovorni jedni za druge, da ne budu neosjetljivi, nego hrabro odgovore na potrebe drugih, da u tom procesu povratka taj ranjeni prostor Bosanske Posavine učine ponosnim, te tu ljepotu namrli iz svojim obitelji  kao najveći dar od Boga  predaju drugima iza sebe.

„Svi mi nosimo mnoge ožiljke iz prošlosti, a lijek je samo Bog. Zato se u okviru svoje vjerske zajednice utječimo Gospodinu i pokažimo snagu i vrijednosti svojih časnih obitelji“, zaključio je fra Anto.

U nastavku je ocrtao život i djelo Marka Mišića te poručio da taj pokop bude svima znak uskrsnuća, znak da ne zaobiđemo nikoga tko je unesrećen u potrebi, nego budemo Milosrdni Samaritanci.

Zahvalio je svojim župljanima kao i vjernicima pravoslavne i islamske vjeroispovijesti iz okolnih mjesta te predstavnicima društveno-političkih vlasti koji su došli na pokop i koji su pomagali obitelji pokojnog Marka te za sve što su učinili da taj prostor bude prostor mira i dobra.

On je poslije mise predvodio i sprovodne obrede.

Sažalnicu u povodu smrti Marka Mišića ranije je uputio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić koji je, između ostaloga, tom prigodom istaknuo da su „ovaj nemili događaj, kao i sve češći napadi na povratnike te sve učestalije nasilje, o kojemu gotovo svakodnevno čitamo i slušamo u sredstvima društvenih komunikacija, snažan poziv i opomena odgovornim u društvu i institucijama, da poduzmu neophodne mjere kako bi se osigurao pravedan mir, poštivanje privatnog vlasništva svakog pojedinca u svakom dijelu Bosne i Hercegovine te uvjeti u kojima će se svatko osjećati sigurno u svome domu“.

„Marko je rođen  2. srpnja 1955. u Brezicima od oca Joze i majke Kate, rođ. Zubak. Kršćanski brak sklopio je u plehanskoj crkvi 22. svibnja 1977. s Lucijom Andrijanić s kojom je imao troje djece: Renatu, Juricu i Katarinu i petero unučadi. Cijeli je svoj radni vijek kao vrsni majstor proveo radeći u inozemstvu. Bio je željan brežuljaka svoje Bosanske Posavine, svoga zavičaja, svoje obitelji. Među prvima vratio se 2008. godine u svoj rodni zavičaj, u svoju obitelj. U onoj ljubavi, koju je nosio cijeloga života, obnavljao je i svoj dom. Volio ga je kao svetinju. Bio je vrijedan, pošten i pobožan čovjek“.

Marko Mišić pretučen je 12. listopada dok je pokušavao spriječiti kradljivce drva iz svoje šume. Pronašli su ga susjedi u kanalu s teškim povredama mozga, pluća i rebara te je bio hospitaliziran u Slavonskom Brodu. Osumnjičeni za zločin su u pritvoru.