Preč. Petar Petrović, umirovljeni slakovački župnik i začasni kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu, preminuo je u Svećeničkom domu u Đakovu u ponedjeljak 17. kolovoza, u 83. godini života i 58. godini svećeništva. Molitva i obred ispraćaja tijela pokojnog svećenika iz Svećeničkog doma održan je 17. kolovoza u poslijepodnevnim satima. U zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem te uz četrdesetak svećenika, bogoslova, redovnica i djelatnika Svećeničkog doma, obred ispraćaja predvodio je vlč. Petar Vidović, ravnatelj Svećeničkoga doma. Sprovodni obredi, koje je predvodio mons. Ćurić, održani su u srijedu 19. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je uslijedila misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici.  

Liturgijski obred ukopa

Pozdravljajući sve okupljene vjernike, redovnice, bogoslove i pedesetak nazočnih svećenika, biskup Ćurić je uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića te uime umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, izrazio iskrenu sućut rodbini i prijateljima pokojnika, prezbiteriju nadbiskupije te župljanima župa u kojima je preč. Petrović obnašao svećeničku službu.

Na početku homilije mons. Ćurić naglasio je kako u svjetlu Božje riječi možemo proniknuti i ona najdublja obzorja svoga života i postojanja: „Upravo očima vjere svoj pogled ne upiremo prema nečem dalekom i nedokučivom, već znamo da zapravo svakim trenutkom svoga života idemo ususret nekomu koji nam se objavio, koga poznajemo i čiju blizinu uvijek zazivamo da stazom spasenja povede sve naše korake, sve dane našeg zemaljskoga puta. To je Krist Gospodin, koga nam apostoli nisu navijestili slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva, kako smo čuli u Drugoj poslanici apostola Petra, stijene vjere i poslanja Crkve, čije je ime od krštenja ponio i naš brat od koga se danas opraštamo.“

Ukazujući na slabost i krhkost suvremenog čovjeka pred izazovima trenutačne pandemiije koronavirusa, biskup Ćurić nastavio je: „Život nam zna donijeti toliko izazova i nesigurnosti na planu osobne životne povijesti i još mnogo šire, u životu zajednica, naroda i cijeloga čovječanstva. Dionici smo sadašnjega vremena u kojem smo na najširoj razini mogli uočiti krhkost i ranjivost nas ljudi. Možda se svojim osjećajima i mislima katkad svrstamo među ljude koji plaču nad svojim vremenom kao da bi vremena naših pređa bila dobra, kako nas danas u liturgiji Časoslova poučava sv. Augustin, dodajući: Kad bi se mogli vratiti u vremena otaca svojih, i onda bi isto mrmljali.“ Ipak, tu Augustinova pouka ne staje: „Jasno nam daje do znanja da u svemu imamo razloga zahvaljivati. Jer kršćanski navještaj i život u svjetlu vjere trajno nosi klicu radosne nade spasenja.“

Kako bi podsjetio sve okupljene da je i pokojni svećenik Petar bio služitelj toga navještaja, biskup Ćurić citirao je dio homilije preč. Petrovića župljanima u Slakovcima iz 2011. godine o spomenu 25. obljetnice progonstva: „Bog je učinio čovjeka na sliku svoje besmrtnosti. Naš je Stvoritelj i naš otac. Čovjek mu sliči kao što sin sliči svome ocu. Sudjeluje u njegovoj naravi i u njegovoj vječnosti. Stvoren je za besmrtnika, za neraspadljivost. Ove velike istine prihvaćamo kao vjernici u redovitom životnom tijeku, ali nam izgledaju pjenušave i nestvarne kad se suočimo sa smrću svojih milih jer nam se smrt nameće kao udarac… Sama vječnost nije neki mlitavi, pasivni mir, nego u njoj život pravednika raste jer sudjeluju u preobilnom Božjem životu.«

Pročitao je i riječi kojima je sâm pokojnik 2013. godine u Slakovcima označio svoj život, slaveći zlatni svećenički jubilej: „U svojoj službi prošao sam čak 17 župa, u nekima i po dva puta. Bogu zahvaljujem za sve godine što sam mogao služiti Crkvi i narodu pokraj svih svojih slabosti s kojima se svaki čovjek bori, pa i ja kao svećenik. Mislim da sam dosta toga dao svojim vjernicima gdje god sam bio. Vidio sam da su vjernici svugdje to priznali i s radošću sa mnom surađivali.“ Pomoćni biskup potom je dodao kako je ta  suradnja i njegova okretnost, koji puta neobično hitro, uspjela ostvariti vrijedna djela, te je sa zahvalnošću spomenuo njegovo brižljivo oblikovanje župnoga pastoralnog života, kao i obnovu crkava i gradnju, čak četiriju novih župnih kuća.

Životopis preč. Petra Petrovića

U homiliji mons. Ćurić ocrtao je i život pokojnog svećenika. Preč. Petar Petrović rođen je 27. srpnja 1938. godine u Hrtkovcima, u Srijemskoj biskupiji, od oca Antuna i majke Katarine. U Hrtkovcima pohađa osnovnu školu i prva četiri razreda srednje škole, koju nastavlja najprije u Rumi, a potom u Biskupskom liceju u Đakovu, gdje je maturirao 1957. godine. Započinje filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji će prekinuti 1959. radi odsluženja vojnoga roka u Ćupriji i Užičkoj Požegi. Od 1961. nastavlja formaciju i studij u Đakovu gdje je zaređen za svećenika na Petrovo, 29. lipnja 1963.

Nakon ređenja započinje njegov, po broju zajednica u kojima je djelovao, veoma dinamičan svećenički rad. Nakon jednogodišnje službe kapelana u Đakovu, imenovan je župnim upraviteljem u Odvorcima (1964/66.), u Viškovcima (1966/73.), potom je bio župnikom u sljedećim župama: Petlovac (1972/74.), Stari Jankovci (1974/77.), ponovno Viškovci (1977/78.), Slakovci (1979/85.), Viljevio (1985.), Surčin (1986.), Marijanci (1986/88.), Štitar (1988/89.), Luč (1989/90.), Morović (1990/92.) – gdje ga zatiče Domovinski rat i progonstvo.

U ratu je imenovan i župnim upraviteljem Sarvaša te je pastoralno skrbio za brojne prognanike, nalazeći i sam utočište kod subraće svećenika u Čepinu, Osijeku i Drenovcima. Slijedi župnička služba u Strošincima (1993/94.), Budimcima (1994/96.) nakon čega je ponovno župnik u Slakovcima od 1996. – boraveći izvan župe s ostalim slakovačkim prognanicima, da bi se 1998. vratio u župno sjedište, gdje ostaje do umirovljenja 2014. godine. Od 1998. u dva petogodišnja mandata obnašao je i službu dekana Otočkoga dekanata. Začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola u Đakovu postao je 2004. godine. U godinama mirovine rado je pomagao svećenicima na župama, a posebno je bio redovit u ispovjedničkoj službi svakog hodočasničkog „osmoga” u mjesecu u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Od umirovljenja do smrti preč. Petrović živio je u zajednici Svećeničkog doma u Đakovu, stoga je mons. Ćurić uime pokojnoga svećenika zahvalio ravnateljstvu Svećeničkoga doma, redovnicama i osoblju, na požrtvovnoj brizi u vremenu njegove bolesti, osobito u njegovim posljednjim danima. 

Nakon homilije, župljanin i suradnik slakovačke Župe sv. Ane prof. Blaž Jukić održao je kratak govor uime svih vjernika i župljana župa na kojima je za života pokojni svećenik Petar djelovao. 

Misa zadušnica

Misa zadušnica za pokojnog svećenika slavljena je u đakovačkoj prvostolnici. Predvoditelj je bio mons. Ćurić u zajedništvu s župnikom i dekanom Otočkog dekanata preč. Antunom Kneževićem, župnikom Župe sv. Ane u Slakovcima Mirkom Mrnarevićem, ravnateljem Svećeničkog doma u Đakovu Petrom Vidovićem, domaćim sinom slakovačke župe fra Vladimirom Vidovićem, OFMConv. te dvadesetak drugih svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi, uz glazbenu pratnju mo Ivana Andrića. U odjeku navještaja Božje riječi te s posebnim osjećajem zajedništva, nakon navještaja evanđelja biskup Ćurić izrekao je nekoliko molitvenih zaziva. U prigodnoj šutnji i molitvi osobito se molilo za sve svećenike, žive i pokojne, kao i za nova svećenika i redovnička zvanja.