Misu zadušnicu u filijalnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića Dubravica u Župi Vitez predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić kao delegat nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH Tome Vukšića. Koncelebrirala su 26 dijecezanskih svećenika i redovnika franjevaca, karmelićana, salezijanaca i drugih misnika među kojima: provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu fra Ivo Martinović, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, viteški župnik fra Velimir Bavrka, postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić i drugi.

Uz lijes ukrašen crvenim ružama stajala su braća pokojne s. Marije-Ane Ante i Ivica s obitelji te sestre Pavka i Tereza tj. Služavka Malog Isusa s. Vianeja, kćeri pokojne sestre Celine, obitelji Kustura, Šarić i Barišić i druga rodbina. Na Svetoj misi sudjelovale su i brojne sestre Služavke Malog Isusa predvođene vrhovnom glavaricom s. Marijom Banić iz Zagreba i provincijskom glavaricom Sarajevske provincije s. M. Anom Marijom Kesten te poglavaricom sestarske zajednice u Vitezu s. M. Admiratom Lučić. Pridružile su im se i sestre drugih redovničkih zajednica i drugi vjernici.

Uvodeći u misu mons. Ćosić je kazao da „svaka suza za dragim pokojnima s vremenom iščezne; svaki cvijet na grobu naših pokojnika s vremenom uvene; jedino naša molitva za njih vječno traje jer upućena je Bogu u kojemu svi imamo život u izobilju, u punini [usp. Iv 10,19]“. „U skladu s običajem Svete majke Crkve, kao vjernici skupili smo se da preporučimo Bogu dušu naše pokojne sestre M. Marije-Ane Kustura, članice Družbe Služavka Malog Isusa. Naša prisutnost ovdje u ovolikom broju znak je, prije svega, naše zahvalnosti Bogu za dar njezinog ovozemaljskog i posvećenog života, ali i naše zahvalnosti njoj za sve dobro što ga je Bog po njoj učinio. Molimo stoga Boga da joj dobra djela koja je učinila iz ljubavi i u duhu poniznog služenja uračuna u pravednost a dušu joj pridruži broju svojih svetih i izabranih“, poručio je generalni vikar.

Na početku propovijedi pročitao je sažalnicu nadbiskupa Vukšića upućenu s. Ani Mariji Kesten u kojoj svima ožalošćenima izražava sućut te dodaje da je „pokojnu sestru Mariju-Anu već jučer u svetoj Misi preporučio Božjemu milosrđu“. „Neka dragi Bog pokojnu Sestru nagradi za sva njezina dobra djela i molitve, za njezino služenje na raznim službama koje su joj povjerava-ne u Crkvi i Družbi, za predanost u Božju volju u patnjama koje joj je bolest donijela, za njezinu susretljivost i spremnost za suradnju radi dobra ljudi, sestara u Družbi i porasta Crkve Kristove. A svima, koji su ožalošćeni njezinom smrću, neka utjeha bude vjera u život vječni i uskrsnuće tijela“, poručio je nadbiskup Vukšić.

Nakon što je prenio izraze sućuti i umirovljenoga nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, vikar Ćosić je kazao da je „osjećao i osobnu potrebu danas biti ovdje u znak kršćanske solidarnosti s onima koji u ljudskom tugovanju zbog neizbježne smrti utjehu traže i nalaze je u Božjem obećanju buduće besmrtnosti“. „Smatram, naime, duhovno korisnim pridružiti se molitvenoj zahvali Gospodinu koji nas i u ovom trenutku potiče nadasve razmišljati o daru posvećenog života kao svjedočanstvu Njegove ljubavi prema čovjeku: one ljubavi koja je uvijek kristalno jasna i na kojoj nema nikakve sjene“, kazao je mons. Ćosić, podsjećajući na brojna svjedočanstva o pokojnoj sestri Mariji-Ani.

„Razmišljam koliko drugih lijepih svjedočanstava bi iznijela djeca, mladi, siročadi, bolesnici, nevoljnici, postulantice, novakinje, juniorke i susestre te svi drugi koji su mogli osjetiti i doživjeti brigu i ljubav ove Bogu posvećene Služavke, koja je molitvom, djelima pokore, djelotvornom ljubavlju i primjerom vlastitog života [Konstitucije, 3] nastojala drugima svjedočiti i s njima dijeliti slatku ljubav i blagu moć Malog Isusa. Upravo zbog svoje ljubavi prema Malom Isusu, kojemu je posvetila cijeli svoj život i biće, a ne isključivo zbog svojih sposobnosti – koje su je, treba i to reći, itekako krasile kao osobu i kao redovnicu! – ova Služavka uspjela je doprijeti do mnogih osoba i dotaknuti mnoga srca“, rekao je vikar Ćosić te se osvrnuo ne evanđeoski misni odlomak u kojem sv. Matej piše o pozivu četiri prva učenika [Mt 4,18-22] koji „brzo ostave mreže, lađu i oca i pođu za njim« [r. 20 i 22].

„Onima koji ostave svoje mreže da bi se potpuno posvetili pozivu i poslanju, Isus daje obećanje da će ih »učiniti ribarima ljudi« [Mt 4,19]. To jest, djela koja učine iz ljubavi prema Njemu, bit će dostatna da spasiteljska ljubav dopire do svih, posebno do onih koji su siromašni, odbačeni, prezreni. Isusovo se obećanje potpuno obistinilo u životu i djelovanju naše Sestre koja se kao Služavka Malog Isusa pokazala voljnom i sposobnom ljubiti Isusa iznad svega, a samim time i druge s kojima se On sam poistovjetio. I tako dolazimo do zaključka da su ‘ribari ljudi’ oni koji prihvate Isusov poziv da svojom obitelji učine sve ljude koje On svakodnevno šalje na njihov životni put da za njih skrbe na isti način i u istoj mjeri kao što On skrbi za njih… Smatram da njezin životni primjer, barem u mjeri u kojoj mi je poznat, može i nama biti poticaj da se kao Bogu posvećene osobe i svećenici ne bojimo potpuno prigrliti novi život na koji nas je Isus pozvao. To je život ljubavi koji se ne libi uhvatiti se u koštac čak ni sa smrću koja nije ništa drugo doli trenutak u kojemu nas Isus grli svojom vječnom ljubavlju. Tko tako živi svoj poziv ili zvanje, pa i svoj ljudski i vjernički život, može biti siguran da će iz smrti prijeći u život“, poručio je vikar Ćosić.

Nakon popričesne molitve s. M. Ljilja Marinčić pročitala je sućut kardinala Puljića. „Posebno sam zahvalan s. Mariji-Ani za sve što je činila za vrijeme rata i poraća… S posebnim osjećajima zahvalnosti upućujem svoju molitvu za njezinu dušu da je Gospodin zagrli i obasja svojim vječnim božanskim svjetlom i ljubavlju“, napisao je kardinal.

Potom je provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten uputila prigodnu riječ te podsjetila da su „u nedjelju, na svetkovinu Presvetog Trojstva, 12. lipnja 2022. primile tužnu vijest da je se naša draga s. Maria Ana (Marica) Kustura preselila iz ovoga života u vječni gdje će njezina duša uživati blizinu gledanja lica Gospodinova komu je darovala čitav svoj život po svetim zavjetima u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa“. Napomenula je da je od početka mjeseca ožujka 2022. s. Maria Ana, prema preporuci liječnika, pošla na liječenje u Belgiju s nadom da će se suzbiti napredovanje dugogodišnje zloćudne bolesti. „Vijest o pogoršanju njezina zdravlja i teškom zdravstvenom stanju zatekla nas je pripremajući se na slavlje mise zahvalnice za završetak Duhovnih vježbi u Kući Navještenja u Gromiljaku, na kojima je sudjelovao veći broj sestara. Primivši tu obavijest, prikazale smo Gospodinu misu za Božju pomoć i njegovu blizinu u teškim trenucima kada je se upravo njezina duša rastajala s tijelom i prelazila u vječni život. Dar slavlja mise primile smo kao znak neba, kao providonosni trenutak u kojem smo mogle duhom i molitvom biti tako blizu našoj sestri Mariji-Ani“, kazala je s. Ana Marija te istaknula da „o njezinom bogatom i ispunjenom životu ovdje na zemlji za Boga, Crkvu, Družbu i Domovinu svjedoče biografski podaci koje je ona prošle godine dopunila i zabilježila u kartoteci Provincije“.

Iznoseći životni put pokojne s. Marije-Ane, podsjetila je da je rođena 21. srpnja 1952. u mjestu Paloč, općina Gornji Vakuf u BiH gdje je završila osnovnu školu te 1965. otišla na daljnje školovanje u Belgiju. Godine 1973. stupila je u Družbu sestara služavki Maloga Isusa. Kandidaturu je provela u samostanu Doloroza u Čardaku. U novicijat Družbe stupila je 1974.g. u Sarajevu u provincijalnoj kući Betlehem gdje 1975. g. polaže prve redovničke zavjete. Nakon položenih prvih zavjeta vraća se u Belgiju gdje je sve do 1984. g. radila u Domu za starije i nemoćne osobe i to u mjestima Audregnies (Odrnji) i Florens.

Godine 1984. odlazi na studij odgojnih znanosti u Rim. Po završetku studija 1988. dolazi u Sarajevo gdje obavljala različite dužnosti u Provinciji sve do domovinskog rata. Veliki dar našoj Družbi i mjesnoj Crkvi bila je u ratnom vihoru kada je od 1992. do 1993. djelovala u Sarajevu te dala veliki doprinos u spašavanju naših sestara iz Provincijalne kuće u dijelu Sarajeva pod srpskom kontrolom, u pružanju potrebne pomoći kod izlaska mnogih obitelji iz okruženog Sarajeva, prevođenju jezika i suradnje sa stranim vojnim i državnim predstavnicima kako bi se pomoglo u zaustavljanju rata, opskrbljivanju grada, na poseban način crkvenih ustanova potrebnom hranom i lijekovima. Kada je se naslućivao kraj rata s. Maria Ana je izišla iz Sarajeva s grupom sestara i pošla na otok Hvar gdje ostaje godinu dana voditi brigu o sestrama i pripravnicama. Na Generalnom kapitulu Družbe 1994. god. izabrana je za vrhovnu savjetnicu i tajnicu Družbe te tada odlazi u Zagreb u Generalnu kuću gdje će ostati sve do 2012. god. Kroz 18 godina boravka u Generalnoj kući vršila je dužnosti Vrhovne savjetnice, zamjenice Vrhovne glavarice, a od 2006. do 2012. god. obnaša službu Vrhovne glavarice Družbe… Po završetku službe vrhovne glavarice Družbe, godine 2012. vraća se u svoju Provinciju gdje je 2012. i 2013. djelovala u Brodskom Vinogorju kao promicateljica duhovne baštine oca Utemeljitelja, a od 2013. do 2017. djeluje u uredu kardinala Puljića u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Sarajevu. Na XV. provincijskom kapitulu održanom 2017.g. izabrana je za provincijsku glavaricu Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije koju je obavljala do mjeseca srpnja 2020. g. kad je zbog potreba liječenja premještena u samostan sv. Josipa Radnika u Zagrebu gdje je ostala do odlaska na liječenje u Belgiju.

„Draga naša s. Maria-Ana, dok se opraštamo ovdje od Vas, zahvaljujemo Bogu za dar Vašega života koji ste utkali u život naše Družbe i Provincije i u život svake naše sestre i kandidatice, naše djece u Stadlerovom Dječjem Egiptu, svih korisnika i djelatnika koji s nama dijele našu karizmu i surađuju u apostolatu. Vašu dobrotu, ljubav i osmjeh čuvat ćemo kao posebni dar koji je ispunjao naše zajednice kod vaših posjeta i kod svakog susreta s Vama. I ako Vas je bolest neumoljivo pratila, niste dopustili da Vam ukrade radost s lica. I kad je bilo teško, imali ste vjeru u Boga i nadu da Gospodin sve upravlja i vodi i u toj vjeri i nadi pošli te ususret Gospodaru Vašega života“, kazala je s. Ana Marija te uputila riječi zahvale brojnim osobama koje su bile od pomoći s. Mariji-Ani posebno u vrijeme bolesti.

Na kraju je izraze sućuti uputio župnik fra Velimir, ističući da su u životu s. Marije-Ane „stranice evanđelja bile čitke, a radosna vijest djelatna i baš radosna“. Zahvalio je pokojnoj sestri Mariji-Ani u svoje ime i uime svoje franjevačke zajednice i župe Vitez.

Sprovodne obrede na groblju Dubravica vodio je provincijal Martinović koji se od pokojne s. Marije-Ane oprostio prigodnim riječima. „Živjela je život redovnice koja se potpuno predala Crkvi i Bogu. Sve što je živjela, živjela je potpuno ljubeći Boga, Crkvu i svoju Provinciju… Bila je žena koja je svima i u Crkvi i izvan Crkve pokazivala životnost evanđelja i života za Krista… Uvijek je željela da uloga redovnice u Crkvi bude Marijina uloga, a to je nesebično darivanje i služenje“, kazao je provincijal Martinović te zahvalio pokojnoj sestri Mariji-Ani za sve što je učinila za Crkvu u Hrvata u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj i za sve čime je obogatila mnoge ljude različitih profila i institucija. Izražavajući sućut svim ožalošćenima dodao je da se s. Marija-Ana ponosila što je iz Bosne u koju se vratila te dugo godina u njoj djelovala kao redovnica i gdje će počivati u miru.