Sprovodni obred na božavskom groblju i misu zadušnicu za don Anđela u božavskoj župnoj crkvi Sv. Nikole predvodio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić.

Don Anđelo preminuo je u 85. godini života i 59. godini svećeništva u srijedu 30. prosinca u Općoj bolnici Zadar. „Don Anđelo odlazi obilježen znakom vjere, neizbrisivim biljegom svećeništva i znakom križa našega Gospodina Isusa. Pred njegovim odrom sve bi naše ljudske riječi zvučale prazno, da smo sami. Ali nismo sami. S nama je stalno u vjeri Isus Krist. Njegove riječi: ‚Ja sam Uskrsnuće i život. Tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada‘ ohrabruju nas, tješe i daju nepokolebljivu nadu u trenucima rastanka od dragih osoba. Kad s Kristom umiremo, s njime i ustajemo na vječni život. To je nada i pouzdanje koje imamo u Boga. Očima vjere shvaćamo i prihvaćamo da je ovozemni život samo djelić onog vječnog koji nakon prijelaza iz smrti vječno traje“, rekao je mons. Lenkić, dodavši kako Isusove riječi „Ja sam uskrsnuće i život“ uz lijes don Anđela odzvanjaju jače i glasnije.

„Pokojni don Anđelo živio je u vjeri da je Isus uskrsnuće i život. Tom vjerom tješio je mnoge koje je otpratio na vječni počinak. Tom vjerom odgajao je mnoge na putu života, u toj vjeri je i sam preminuo. Naš pokojni brat svećenik Anđelo čvrsto je vjerovao u te Isusove riječi i u njima je našao smisao cijelog svog života. Tu vjeru nije želio zadržati samo za sebe nego se trudio pomoći i drugima da je upoznaju i prihvate, kako bi i oni mogli u njoj naći isti smisao i sadržaj svoga života. Zato se rado odazvao Isusovu pozivu i prihvatio svećeničku službu. Tako je mnogima pomogao da upoznaju Isusovu radosnu vijest te se krste i po krštenju budu s „Kristom ukopani u smrt“, da bi, kako kaže sv. Pavao u navještenom čitanju iz Poslanice Rimljanima, kao Krist ‘slavom Očevom bili uskrišeni od mrtvih’“, rekao je mons. Lenkić.

„Dragi don Anđelo neumorno je naviještao Isusovo evanđelje ljudima kojima je bio poslan, posebno svojim župljanima u Pristegu i Radošinovcu, Pašmanu, Luci, Žmanu i Ravi, u rodnoj Božavi, Zverincu i Veruniću, Velom Ratu, Dragovama i Solinama. Koliko je misa prikazivao Gospodinu, koliko je djece umio krsnom vodom, koliko je ljudi odriješio od spona grijeha, kolike je ispratio na vječno počivalište moleći za njih da im Bog bude milostiv, kolikima je podijelio bolesničko pomazanje – kolika su to djela! Činio je to kao Božji svećenik u Božje ime, dijeleći kroz otajstva Božju milost čovjeku“, rekao je don Josip, naglasivši da je don Anđelo kao svećenik svaki dan nakon riječi pretvorbe u misi sa zajednicom ispovijedao: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoj uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“.

„To što je kao svećenik s Crkvom naviještao, slavio i čemu se nadao, sada se ispunilo. On više smrti ne treba naviještati, jer sada se u njoj potpuno s Kristom združio, na posve drukčiji način i slavi Isusovo uskrsnuće“, rekao je mons. Lenkić. U ime Zadarske nadbiskupije, don Josip je izrazio kršćansku sućut bratu i sestri don Anđela te njegovoj rodbini. Bogu je zahvalio za dar života koji je darovao don Anđelu i za dar svećeništva kojim je don Anđelo živio i svjedočio, kao i za sva dobra kojima je Bog obdario mnoge po don Anđelovu svećeničkom služenju.