U homiliji biskup Tomislav Rogić kazao je kako je ispraćaj svećenika trenutak za zapitati se: Tko je to svećenik? Koga predstavlja?

“Na ova pitanja mogli bismo odgovoriti na mnogo načina. Jedan od odgovora svakako glasi: Svećenik je po svojoj službi veza s nebom, spona čovjeka s Bogom. Po sakramentu sv. reda primio je milost da ju dijeli u svim drugim sakramentima. Svećenik može i treba činiti ono što drugi ne mogu: dijeliti utjehu, kad drugi zašute. Buditi nadu kad u svima zavlada sumnja. Donositi svjetlo i vedrinu kad drugi pomisle da je tama, da je zlo zavladalo. Predvoditi ljude Bogu”, kazao  je biskup Rogić.

Istaknuo je kako je u svim važnim trenucima života svećenik pozvan dijeliti milosti Božje vjernicima. Na poseban način onda kad slavi Kristovu žrtvu: jedinstvo vjernika i Božje ljubavi – svetu misu. Upravo tada očituje svu čast i dostojanstvo koje mu je Krist povjerio, jer po rukama svećenika dolazi živi Isus među svoje vjerne, da ih iznova nadahne svojom ljubavlju i učini spremnima za život koji im je proći.

Biskup Rogić je ukazao kako je svećenik i žrtva. Žrtva je i zbog toga što će puno puta ostati osamljen, jer Gospodin treba samoću njegovu da bi mogao progovoriti njegovom srcu i da bi mogao u njemu ostati uvijek na prvom mjestu. Bog želi spasiti čovjeka po drugom čovjeku, zato treba svećenika koji će nastaviti djelo utjelovljenog Sina Božjega koji je sam postao čovjekom radi ljudskog spasenja.
“Ovom svetom misom – zadušnicom zahvaljujemo Bogu, što nam je dao don Vergilija našoj Šibenskoj biskupiji, a ispraćajući naše svećenike u vječnost i sami dignimo svoj pogled prema Nebu, prema našem Stvoritelju i Spasitelju. Njihov primjer neka učvrsti i našu vjeru u Uskrslog Krista da i naši životni koraci budu usmjereni prema blaženoj vječnosti. Molimo i za nova duhovna zvanja, da nam ne uzmanjka svećenika, redovnika i redovnica”, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.

Generalni vikar mons. Marinko Mlakić pročitao je životopis pokojnog don Vergilija Bilića.

Don Vergilijo je rođen 28. žujka 1936. g. u Betini od oca Andrije i majke Tomice r. Jadrešić kao treće od četvero djece. Osim njega roditelji su imali tri kćeri. Svete sakramente krštenje, prvu pričest i krizmu primio je ovdje u župnoj crkvi sv. Frane.

Nakon sedmogodišnje osnovne škole, koju je pohađao najprije u rodnoj Betini, a potom u Murteru, godine 1949. odlazi u sjemenište u Šibenik i školovanje nastavlja u šibenskoj gimnaziji. Međutim, vrlo brzo, već 1951. g. Vergilijo je, kako je sam zapisao, zbog neimaštine u obitelji bio prisiljen vratiti se u Betinu gdje sa svojima radi na zemlji i ribari. Ipak, nakon što je odslužio vojni rok 1958. g. dobiva novu priliku nastaviti školovanje i pripravu za svećeništvo. Najprije odlazi u Pazin u sjemenište gdje 1961. g. završava gimnaziju, a zatim u Zadar gdje iste godine započinje teološki studij te ga završava 1966. g.

U Šibeniku 4. travnja 1965. g. šibenski biskup Josip Arnerić podijelio mu je red đakonata, a 4. srpnja iste godine red prezbiterata.

Kao svećenik don Vergilijo je obavljao sljedeće službe:

Od 1966. do 1971. g. bio je župnik u Žirju i poslužitelj župe u Kapriju; od 1971. do 1977. g. župnik u Zlarinu odakle je kroz tri godine posluživao Žirje; od 1977. d0 1989. g. župnik u Jezerima. Nakon toga odlazi u rodnu Betinu gdje ostaje do 2003. g. Tada odlazi u Svećenički dom u Šibeniku i vrši službe ispovjednika u Katedrali te služitelja svetih misa i ispovjednika kod sestara dominikanki i sestara franjevki u Šibeniku dok ga je zdravlje služilo. Zadnje godine zbog bolesti i nemoći proveo je u Svećeničkom domu u kojem je primao na svetu ispovijed i razgovor one koji su mu se obraćali.

Umro je u šibenskoj bolnici 5. siječnja 2021. opremljen svetim sakramentima.

Prigodnu riječ je uputio i župnik Betine don Miro Stojić koji je ukazao na zauzeto pastoralno djelovanje don Vergilija Bilića.