Propovijedao je šibenski biskup Tomislav Rogić, a u koncelebraciji bili su i umirovljeni biskup Ante Ivas, provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijani fra Marko Duran i fra Jakov Begonja te još 84 svećenika.

„Naš ljudski život ograničen je datumima, osobito datumom rođenja i smrti. Isus Krist, svojim rođenjem, smrću i uskrsnućem, prihvatio je i naš život i našu smrt koju je usmjerio prema uskrsnuću. Fra Branko je bio svjedok Očeve ljubavi prema nama ljudima i želim da fra Branko doživi tu Očevu ljubav u punini“, rekao je mons. Barišić na početku mise zadušnice.

U homiliji mons. Rogić istaknuo je da gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti te da ostajemo u molitvi Bogu za snagu prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Samo vjera u Kristovu blizinu koju smo slavili ovih božićnih dana i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu i mir. „Božji Sin svojim rođenjem ušao je u našu smrtnost, grešnost, ranjivost i prolaznost. Postao čovjekom, u poslušnom prihvaćanju Očeva nauma spasenja, da nas ljude izbavi, spasi i u vječnost Božjeg blaženstva povede. Život kršćanina, svećenika – redovnika jest trajno došašće – iščekivanje Susreta. Redovnički život fra Branka – kroz 51 godinu, preslika je došašća. Ići u susret Onome koji je već došao k nama da bude Bog s nama. Tek na koncu ljudskog života u potpunosti se ostvari da i mi budemo s Njim, s onu stranu stvorenoga svijeta“.

Naglasio je da „dok se opraštamo od fra Branka, dok se molimo da mu Bog u svome beskonačnom milosrđu milostivo oprosti svaku ljudsku slabost i nedostatak, i sami smo pozvani svjesnije živjeti naše životno Došašće. Jasnije usmjeriti svoje zemaljske dane i korake, darovano nam vrijeme i sposobnosti – da pripravimo put Gospodinu,da i nas može povesti k sebi kad ispunimo mjeru svoga služenja i predanja“.

Od pokojnika su se prigodnim riječima oprostili i provincijal Kodžoman, kninski gvardijan fra Marko Duran te uime svećenika iz Prugova fra Ante Jurić.

Fra Branko Mijić rođen je 14. siječnja 1952. u Prugovu od oca Luke i majke Mande r. Bezina. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1966.–1971.), a Franjevačku visoku bogosloviju u Dubrovniku, Makarskoj i Zagrebu (1971.-1977.). U novicijat je stupio 5. rujna 1968. na La Verni (Italija), gdje je položio prve jednostavne zavjete 24. kolovoza 1969. godine. Svečane zavjete položio je 29. studenoga 1975. na Visovcu. Za đakona je zaređen 14. prosinca 1975. u Zagrebu, a red prezbiterata primio je 27. lipnja 1976. u Solinu. Mladu misu proslavio je u Prugovu 11. srpnja 1976. godine.

Pastoralno je djelovao na župama: Šibenik-Varoš (1976.-1977.) župni vikar; Slivno (1978.-1982.) župnik; Miljevci (1982.-1985.) župnik; Visovac (1985.-1991.) gvardijan; Stankovci (1991.-1998.) župnik; Perković (1998.-2016.) župnik; Knin (2016.-2019.) ispovjednik. Službu definitora obnašao je od 1991. do 1994. godine.

Sprovodne obrede na groblju Lovrinac u Splitu uoči mise zadušnice predvodio je splitski gvardijan fra Jakov Begonja. Osim svećenika na oproštaju su se okupili obitelj i rodbina fra Branka, prijatelji, bogoslovi, novaci, redovnice, vjernici osobito iz župa Prugovo, Knin i Stankovci.

Pjevanje je predvodio fra Stipica Grgat, a služili su bogoslovi.